ROĐENDAN RADIJA
Na današnji dan 1965. godine, službeno je s emitiranjem počeo radio Ogulin. Većine ljudi koji su ga osnovali i prvi radili, više nema. No ostavili su neizbrsiv trag u povjesti jednog grada, s kojim je radio dijelio dobre i loše trenutke. Kroz njega su prošle stotine ljudi. Svatko je ostavio dijelić sebe, netko više netko manje. I iz tog mozaika raznih dijelića, ostao je radio. U načelu, od svih vlasti - nevoljen.
CVIJETNA NEDJELJA
Nikako mi je vavik Cvitna nedilja, dok sam bil mać, bila drag, nikako lip blagdan. Sećam se kad bi mi deda znal reč:
„Jutri moj mali, počinje Velki tjedan prvlje Vazama. Projt ćeš popodne na Skorašnik i nabrat rožic da se, prije Maše, umijemo u cvitnoj vodi.“
ZIME. NEKE DAVNE ZIME
Evo nam konačno i zakašnjele zime. Kao nekad. Doduše ne baš potpuno iste jer i vremena su druga, ali ipak, zima je tu.
FUNTANE NAŠE MLADOSTI
Nekada davno davno, u neka davna, davna vremena, kada sam ja još bio mlad, funtane su već onda bile stare. Ali lijepe. Makar imale samo jednu cijev sa slavinom. Za naše bake, one su bile nešto poput današnjih kafića. Mjesto gdje su se mogle naći na „čašici razgovora“ i Ane i Franka i Mande, i Kate i Zore, i Bare i Mare.
QUO VADIS LIJEPA I JADNA NAŠA
„Lijepa si zemljo moja. Meni najdraža. Nigdje toliko algi kao u uvali moga djetinjstva. Livade i konji nesedlani“.