SVETI NIKOLA - PRIČA JEDNOGA DJETINJSTVA
Jeste li jutros, onako sneni, pogledali u prozor misleći na trenutak, možda se je, Sveti Nikola sjetio i vas. Možda vas je sasvim malom čokoladom za trenutak vratio u prošlost. Kada ste vjerovali u njega, u prijatelje, u ljude, u snove, u neki ljepši, bolji život. O koliko sam nekih davnih godina djetinjstva, i ja, onako mali, vjerovao u bezbroj divnih likova iz bajki – u Petra Pana, Zvončicu, Palčicu, Tintiliniće, Snježnu kraljicu, Regoča, Kosjenku, nešto kasnije u dragoga Malog princa. A iznad svega, vjerovao sam u Sv. Nikolu. Bože, pa to sam napisao i lani, kao zgražam se nad ovom malom blogerskom podlosti. I gotovo isto ponavljam sada. Iz sasvim prozaičnog razloga, da se ne mučim novim postom. Malo sam koristio semantiku. Malo dodao poneki zarez, točkicu, promijenio ritam rečenice, okrenuo redosljed i ....... to je to. Sveti Nikola još jednom je navratio u moj, i vaše prozore.
KOLINJE-SVINJOKOLJA
Snoć gledam na televiziji kako sad trebamo klat prasce. Velidu
iz Ministarstva da ih nesmi bolit. Prasetu mora bit lipo kad ga
sastaviš sikirom u čelanku i zakolješ. On se temu treba veselit.
SISVETI U OGULINU PRED JEDNO STOLJEĆE
Groblje Sveti Jakov - Ogulin
Blagdan Sisveta, dan je kada pohodimo one koji nisu više među nama. Pohodimo naša groblja, te „gradove“ u kojima počivaju naši najmiliji. Tamo je naša povijest, naša sjećanja, tamo su tisuće i tisuće priča, sudbina, tuga.
VRATIJA SE ŠIME, DI JE BIJA. MA KAKVA VRUĆINA
Evo, malo sam se vratio, tek rada radi. Da nešto trkeljam i ljutim vjerne neprijatelje. Gledam, čitam, i sve gruntam - ogulinska blogerska scena sve jadnija. Nitko, ni da bi. Svi šute. Ko zaliveni. Ni A ni B-e. Ni slova. Vrućina je razlog, što li drugo.
SABLJACI - OGULINSKO MORE
Nešto stalno u ovom gradu laprdamo o razvoju turizma i to uvijek popratimo floskulom - "kotač pokretač razvoja Ogulina". Ma nemoj mi reći. A svatko pametan vidi da nam ne ide nikako.