VRELO CESAROVAC

Vrelo Cesarovac, podsjeća na vrijeme izgradnje prvog ogulinskog vodovoda 1847. godine. Voda do njega u početku je iz Turkovića tekla drvenim cijevima, kasnije glinenim koje su 1882. godine zamijenjene željeznim. Natpisi na zdencu potječu iz 1882. kada je Cesarovac dobio današnji izgled. Prema nekim izvorima, u kupoli na vrhu zdenca, nalaze se imena časnika nekadašnjeg krajinskog vojnog garnizona. Pred nekoliko godina, na inicijativu Grada, ogulinski akademski kipar Ante Brčić, temeljito ga je obnovio.

Cesarovac za mnoge generacije Ogulinaca znači više od zdenca na kojem se umorni putnik mogao napojiti. On je simbol grada, dio njegove vizure, u sjećanjima nekadašnjih dječaka on je mjesto s kojega si lijepo mogao imati cijeli nekadašnji Korzo pod kontrolom. Cesarovac je bio i mjesto prvih ljubavi, tamo su se otkrivale mnoge tajne i mnogi, danas već zaboravljeni Ogulinci, upravo tu su smišljali lijepe priče o životu "negdje drugdje". I odlazili su. Vraćali su se rijetko, pa rjeđe, pa nikako, a nama prepustili brigu o Vrelu svog i našeg djetinjstva. I djetinjstva onih prije nas. Ove godine okružiše vrijedne ruke Cesarovac cvijećem koje, kao da i oni najdestruktivniji, štono im ništa sveto nije, poštuju.......Lijep primjer kojeg bi u svuda u gradu željeli vidjeti.

Cesarovac prije divljačke " intervencije ".

BANDIĆEVA LISTA PRDSTAVLJENA U OGULINU

Mogu li vas lipi moji, izbori dovesti u stanje „sentimentalene depresije“ ?.  Mogu li vas ni krive ni dužne,  vratiti u vrijeme koje ste već odavno zaboravili  i ne sluteći da se ono, može vratiti sasvim običnim slučajnim susretom, s osobom koja je nekad davno, u vašem običnom malom životu, bila recimo, vaš prijatelj.  Auu, kakav uvod.  Dugo nisam pisao, pa to jednostavno teže ide.  Ali evo priče.