SISVETI PRED JEDNO STOLJEĆE
Blagdan Sisveta, dan je kada pohodimo one koji nisu više među nama. Pohodimo naša groblja, te „gradove“ u kojima počivaju naši najmiliji. Tamo je naša povijest, naša sjećanja, tamo su tisuće i tisuće priča, sudbina, tuga. Sisvete se slave još od 4. stoljeća. Za ovu prigodu izdvojio sam, meni osobno zanimljiv članak o ovom blagdanu, koji je objavljen pred 103 godine, točnije 3. studenoga 1909. godine. Objavljen je u Ogulinskom glasniku, vlasnika Josipa pl- Pintera, koji je bio i glavni urednik. Prenosim ga u izvornom obliku. Članak je poduži ali preporučam da ga pročitate, jer radi se o našim ljudima koji su pred stotinu godina kročili ulicama dragog nam grada i u njegovu povijest ugradili djelić sebe.
UKRADI, UNIŠTI, RAZBI.
Ovo što sada pišem, zapravo nema nikakve veze s ničim. A pošto je ovo blog koji također nema veze s ničim, hajde da i ovo prodam. Odgovaram Đebadaji na jedan komentar u prošlom postu i priča se razvija.......
PARKOVI - KAKO TO RADE KARLOVČANI
Prošle su pune četiri godine, otkada je porušen stoljetni gradski park. Ne znam da li postoji tema koja je više obrađivana na lokalnim blogovima i u komentarima. Osobno sam redovito pisao o tome, još čuvam sve te tekstove, i još mi nikako nije jasno, zašto se odustalo od stava „ništa ne rušiti, svako stablo liječiti“, da bi se onda preko noći taj stav promijenio u osudu: „sve rušiti i graditi novo“. Kako su duhovito komentirali Ogulinci: Još starije i još ljepše. Volio bi jednom saznati ime čovjeka koji je parku okrenuo palac dolje i na smrt osudio jedan od simbola grada. Kada je sve porušeno, kao kod mnogih Ogulinaca, i u meni je ostalo samo ogorčenje i tuga. I tekst o parku na odlasku. Ponavljam ga a za to imam i razloga. Evo što tada napisah:
VRUĆINE - HOT IN THE CITY
Vruće vruće e pa šta je, ako je vruće nije lav, vruće vruće pa neka je, ne boji se ko je zdrav.......
KOŠNJA KAKVA JE BILA PRVLJE
Ništo zadnji dani malo pišem pa se niki jadidu. Velidu, daj malo nemaži kega, da se pripovida. Bi ja lipi moji, al nimam vrimena.