SVETI NIKOLA - PRIČA JEDNOGA DJETINJSTVA

 

Jeste li jutros, onako sneni,  pogledali u prozor misleći na trenutak, možda se je,  Sveti Nikola sjetio i vas. Možda vas je sasvim malom čokoladom za trenutak vratio u prošlost. Kada ste vjerovali u njega, u prijatelje, u ljude, u  snove, u neki ljepši, bolji život. O koliko sam nekih davnih godina djetinjstva, i ja, onako mali, vjerovao u bezbroj divnih likova iz bajki – u Petra Pana, Zvončicu, Palčicu, Tintiliniće, Snježnu kraljicu, Regoča, Kosjenku, nešto kasnije u dragoga Malog princa. A iznad svega, vjerovao sam u Sv. Nikolu. Bože, pa to sam napisao i lani, kao zgražam se nad ovom malom blogerskom podlosti.  I gotovo isto ponavljam sada. Iz sasvim prozaičnog razloga,  da se ne mučim novim postom. Malo sam koristio semantiku. Malo dodao poneki zarez, točkicu, promijenio ritam rečenice, okrenuo redosljed i ....... to je to. Sveti Nikola još jednom je navratio u moj, i vaše prozore.

Samo zbog njega mi je žao što sam odrastao. Da sam ostao onako mali, šmrkvai i musavi, opet bi mi se po tko zna koji puta, ponavljala ista čarobna priča. Priča o dragom svecu, koji dobroj djeci, u tihoj blistavoj noći, nosi u prozor darove. Nekada, dok su zime bile duge i hladne, već početkom prosinca zalepršalo bi prvi snijeg i ostajao tamo do ožujka. Čini mi se da je sve nekako bilo drugačije nego danas. Nekako ljepše, s puno više ljubavi, dječjih radosti, s puno više vjerovanja, s nadanjima, snovima. I snijeg je bio nekakvo više bijel, i noći zvjezdanije, i jutra blistavija. Ili će to ipak biti samo radi toga, što smo bili djeca. Jer kad jednom odrasteš, ta čudna ljepota djetinjstava nekako netragom nestajte ili je ti, eto, možda više ne primjećuješ. Tko će ga zanati. I zato je šteta što odrastamo. Da smo ostali mali, i vi, i ja, lijepo bi pravili snješka, hvatali vrapce pod sito, pravili likove u snijegu, grudali djevojčice, posebno one u koje smo bili tajno zaljubljeni, i ……. pripremali se za Svetog Nikolu. I mnogo bi ljepše na svijetu bilo. Kao nekad. A tada, tih davanih dana, tjedan-dva unaprijed, znao sam smišljati što bi mi to lijepoga dragi svetac mogao donijeti u prozor.

Nove skije, hlače špicerice, kapu s „cufom“, čokolade, bombone…….

A večer uoči, čistio bi cipele, dugo i uporno, glancao do visokog sjaja, vjerujući da će u ljepšoj cipeli biti i ljepši dar. Čim sam malo odrastao, bio velik i imao sedam godina, već sam počeo mudrovati, pa sam umjesto cipele u prozor stavljao gumenu „Batinu“ bucu, u koju, računao sam, više stane. S uvijek jednom istom željom: večeras moram vidjeti Sv. Nikolu, moram, moram. I onda bi pod debelim poplunom, dok su oko tople peći letjeli Domaći a vani lepršao prosinački snijeg, smišljao priče u kojima sam bio glavni junak, letio s Petrom Panom među zvijezdama, malo bio u Šumi Striborovoj i malo s Alisom u zemlji čudesa i sve vrijeme budno, budno motrio na prozor, očekujući najdražeg gosta. A u prozoru igraše čudnovati likovi, kakvih nema niti u jednoj bajci. Igraju veselo kolo, igraju, igrajuuuuu …….. i vode me u carstvo snova. A onda odjednom, jutro, i dedin glas:

„Diži se mali, ajmo vidit jel nam kaj Sveti Nikola donesal“.

A ja u piđamici, s „fusekli“ na nožicam, onako sneni tapkam ka prozoru, nesretan što ni ovoga puta nisam dočekao dragog Nikolu ali sretan u iščekivanju, što mi je eto noćas ostavio u prozoru. A prozor sav u ledu, „sriž“ na njemu sa stotinu čudnovatih likova. I u cipelicama pravo „bogatstvo“: nekoliko bombona, mala čokolada, suhe smokve nanizane na špagu, par oraha, i ……. naranča.

Velika, okrugla, predivna naranča. Nikada više takvih naranči kao u dane moga djetinjstva.

I prolazile su godine. Sv. Nikola dobro je znao da rastem i darovi su bili sve praktičniji a ja sve pametniji. Doduše, i dalje sam uporno noću čekao da ga vidim, da mu kažem jedno veliko dječje – hvala, ali nikada mi to nije uspjelo. Radovao sam se njegovim darovima ne znajući da jednoga dana divnoj priči mora doći kraj. Dugo sam odbijao činjenicu da mi darove u prozor stavljaju moji najdraži. Nisam želio odrasti, želio sam zauvijek ostati mali šmrkavi i musavi dječarac, i zadržati čarobnu iluziju. Zadržati svoj neobični svijet junaka iz bajki i biti dobar sa Svetim Nikolom. Ali, nije išlo. Čovjek odraste. Dođu druge ljepote i radosti ali ono lijepo iz djetinjstva, ono zauvijek ostaje u nama. A dok god u vama živi dijete, vi ste sretni. Kao ja. Jer jutros sam opet u svom prozoru našao poklon. Netko drag, koji u meni još uvijek vidi dijete, ostavio mi je poklon. Dragi svetac i noćas me nečujno pohodio.

 

6. prosinac 2013.

Nebojša Magdić

 

 

 

Komentari  
#11 Jonna 2020-03-26 09:47
Hey very interesting blog!

Also visit myy web page; [censored]nekocha.s5 7.xrea.com/: [censored]nekocha.s5 7.xrea.com/virtual/n ekocha/aska/aska.cgi ?page=0&con=0605
Citat
#12 Delores 2020-05-11 21:55
Іf you are going for moost еxcellent contents like Ӏ do, only goo
tto see this web page everyday for the reason that it offers feature c᧐ntents, thanks

Stop by my pɑge movie: https://qwertty.net/
Citat
#13 Duane 2020-05-17 01:00
I do accept as true wіth all off the ideaѕ you have preseented tо your post.
They're really convincing and will certɑinly work.

Stiⅼl, the posts are too shorft for beginners. Ⅽould youu please lengthen them a little from ѕubsequent timе?

Thanks for the post.

Take a look at my ᴡeb site kino: https://qwertty.net/
Citat
Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi