CVIJETNA NEDJELJA

Kategorija: PRICE

 

Nikako mi je vavik Cvitna nedilja, dok sam bil mać, bila drag, nikako lip blagdan. Sećam se kad bi mi deda znal reč:

„Jutri moj mali, počinje Velki tjedan prvlje Vazama. Projt ćeš popodne na Skorašnik i nabrat rožic da se, prije Maše, umijemo u cvitnoj vodi.“

ZIME. NEKE DAVNE ZIME

Kategorija: PRICE

Evo nam  konačno i zakašnjele zime. Kao nekad. Doduše ne baš potpuno iste jer i vremena su druga, ali ipak, zima je tu.

FUNTANE NAŠE MLADOSTI

Kategorija: PRICE

Nekada davno davno, u  neka davna, davna vremena, kada sam ja još bio mlad, funtane su već onda bile stare. Ali lijepe.  Makar imale samo jednu cijev sa slavinom. Za naše bake, one su bile nešto poput današnjih kafića. Mjesto gdje su se mogle naći na „čašici razgovora“ i Ane i Franka i Mande,  i Kate i Zore, i Bare i  Mare.

QUO VADIS LIJEPA I JADNA NAŠA

Kategorija: PRICE

 

„Lijepa si zemljo moja. Meni najdraža. Nigdje toliko algi kao u uvali moga djetinjstva. Livade i konji nesedlani“.

KUPANAC U VELIKOM VIRU

Kategorija: PRICE

 

Kad se rodiš u Ogulinu ili živiš u njemu, iz njega nikada ne

možeš uistinu otići. On ostaje stalno u tebi. Kamo gdje pošao

prati te vizura Kleka, šum Dobre, neponovljivo djetinjstvo, prate

te prve ljubavi. Ogulin uvijek čuvaš u sebi kao dijelić nečega

lijepog što se više nikada neće ponoviti. I ako je  veliki dio života

proveo u Zagrebu, Zoran Maleš-Čićo, Ogulin uvijek nosi u sebi.

Evo po prvi puta da se na ovom blogu, sa svojim postom javlja

netko drugi osim mene. I to mi je posebno drago Evo što piše

Čićo.