.jpeg)
Hrvatski olimpijski centar već je pred više od pet godina stavljen na prodaju, od 2014. godine kada je zbog dugova, proglašen stečaj nad njim. I dok su prodane ostale nekretnine, sam Olimpijski centar u Vrlu, gdje su pripreme imali brojni hrvatski i svjetski sportaši, koji je bio skijaška destinacija mnogima, nikako nije uspjevao naći vlasnika. A radilo se o 80 hektara zemljišta u netaknutoj prirodi, lokaciji okruženoj šumom, čistim zrakom, sa svom infrastrukturom, strujom, vodom, sustavom grijanja, na kojoj je izgrađeno osam paviljona.
Sve to procijenjeno je na nešto oko 50 milijuna kuna. Prošlo je 20 natječaja a cijena je pala ispod 10 milijuna, što znači, i ako sam ko nikakav matrematičar dobro izračunao, da ste četvorni metar zemljišta mogli kupiti za smiješnih 10 kuna. A kupca ni za lijek. Bilo je doduše prije svakog natječaja upita, ali od upita nikakve vajde. Naprosto da čovjek ne povjeruje. I onda KONAČNO, u 21-om pokušaju, svijetlo na kraju tunela. I to prilično jako i sigurno. Naime na zadnji natječaj, 21. po redu, dolepršale su dvije ponude. Jedna „naša“ – tvrtke Benek iz Zagreba, vlasnika Alana Bencea i druga, Bioelektro energy i Slovačke. Slovaci su ponudili nešto višu cijenu za preostali dio smještajnih kapaciteta sa skijalištem. Sve je to otišlo za nešto manje od pet milijuna kuna. Slijedi u roku od 30 dana sklapanje ugovora s društvom Bioelektro energy o kupoprodaji. Što Slovaci namjeravaju raditi u ovom se trenutku ne zna, ali za pretpostaviti je da će nastaviti s onim za što je Bjelolasica i napravljena.
Mnogi će reći da je sve otišlo za bagatelnu cijenu, ali treba biti ralan i shvatiti da će novi vlasnici, obzirom na loše stanje stanje objekata i samog skjališta sa žičarom, morati mnogo uložiti da bi se sve stavilo u funkciju.
Još je za prodaju ostao „komadić“ bivšeg HOC-a, onaj Pod branom. Po mojim saznanjima, za kupnju to dijela spreman je vlasnik jedne turističke tvrtke.
I tako, naš nekadašnji ponos, Hrvatski olimpijski centar, nebrigom države završava u rukama stranaca. Ako nije nama, neka je njima sa srećom. Da li će sreće biti, treba pričekati i vidjeti. Držimo ima palčeve.
25. 7. 2020.
Nebojša Magdić
Ima logike taj potez.
Na kraju čemu vidjeti koliko će to koštati prirodi i našem zdravlju.
I na kraju nabijem sve one koji su to dozvolili!
Ni Bjelolasica sa vrhom od 1300 metara više ne može računati na zimsku sezonu. Vrijeme se promijenilo tako da ima godina bez snijega. To su u HOC-u vrlo brzo shvatili i išli s projektom - Bjelolasica 365 dana. Jer tamo su idealni uvjeti za vrhunskevpripreme sportaša što su pokazali naši Vatreni, Brkljačička, Mavrovič i još mnogo klubova kojji su tamo punili baterije. Za to je trebalo pružitii i adekvatnu ponudu jer se osim sportaša raćunalo i na druge goste. U planu je bila izgradnja nove dvorane, velikog i malog bazena, kuglanom i svih sadržaja koji su danas nezaobilazni i turizmu. No dok su se novci trošili koje kuda za Bjelolasicu obećenih 100 milijuna nikada nije stiglo i ako je to Ddz-ova Vlada to obećala. A ni Sdo-ova Vlada nije se iskazala. I ona je Bjelolasicu zanemarila tako da je uz nesretne okolnosti sve propalo. Na bezbroj natječaja nitko od domaćih se za kupnju objekata, skijališta i staza u Vrelu nije odlučio iz meni nerazumljivih razloga. Sada su došli strani ulagači.Nadajmo se da su im namjere ozboljne i da će udahnuti novi život Bjelolasici. Ne trebamo se bojati stranog kapitala jer već sada Ogulin na životu održavaju ne domaći već strani vlasnici tvrtki. Bjelin, Renetah, Semelrock gdje ne rade Šveđani, Slovaci, Ajstrijanci već naši domaći ljudi. Samo oni su ti koji mlade mogu zadržati u Ogulinu.
EU nije kriva sto u Hrvatskoj postoji tolika kolicina lopova po glavi stanovnika.
Prostor EU jest bio i ostati ce najbolje mjesto za zivot na ovoj planeti.
Brzina i odlucnost EU da kroz monitoring Hrvatsku kao svoju clanicu osvijesti i konacno trasira na EU kurs biti ce presudna u slijedecim godinama.
Ne postoji alternativa Hrvatskog puta u EU u bilo kakvim drugim savezima ili asocijacijama, Hrvatska je pre slaba ekonomski i stanovnistvom malena drzava da bi bila samostalna.
Mnogi ne shvacaju da se promjena mora dogoditi u nasoj svijesti, fizicki i formalno pravno Hrvatska jeste u EU ali isto tako u mnogim segmentima rada i zivota miljama daleko.
Na nama je da mjenjamo sebe u odnosu na EU a ne obrnuto.
Sto se tice stranih tvrtki na prostoru Hrvatske,pa tako i na porostoru Ogulina,odnosno vezano za post moguce prenamjene Bjelolasice, valja imati na umu da niti jedan ozbiljan ekonomski strucnjak vjerojatno nebi imao nista protiv toga,naime zakon trzista ne priznaje emocije, vec je to cista matematika isplativosti projekta.
Skijalista ispod 1000 m nadmorske visine vec danas nemaju nikakvu perspektivu a o buducnosti da ne govorimo,sto je bilo,bilo je.Bjelolasicu valja prenamjeniti u nesto sto ce biti profitabilno,stvarati nove vrijednosti,zaposljavati ljude,puniti gradski proracun i omoguciti stanovnicima Ogulina bolji standard i sigurniji zivot.
Za EU spreman!