BANDIĆEVA LISTA PRDSTAVLJENA U OGULINU

 

 

 

 

 

 

 

Mogu li vas lipi moji, izbori dovesti u stanje „sentimentalene depresije“ ?.  Mogu li vas ni krive ni dužne,  vratiti u vrijeme koje ste već odavno zaboravili  i ne sluteći da se ono, može vratiti sasvim običnim slučajnim susretom, s osobom koja je nekad davno, u vašem običnom malom životu, bila recimo, vaš prijatelj.  Auu, kakav uvod.  Dugo nisam pisao, pa to jednostavno teže ide.  Ali evo priče.

 

 

 

Krenem  ja tako danas, / srijeda/ malo, štono kažu Ogulinci,  obajt plac. Sreda ko sreda.  Gužva,  kolaps u prometu,  stotine automobila čiji  ih vlasnici žele parkirati upravo u glavnoj, Frankopanskoj ulici, baš tu  i nigdje drugdje.  Pri tome se „natandrče“ na nogostup, na pješački prijelaz, na kolni  ulaz,  stavljajući na kušnju strpljenje  naših policajaca. A oni strpljivi, čudo jedno. Strpljivi kod Matana ili  u Frankopanu.

"Bog Ive, bog Pero, kaj delaš , kamo ćeš, kaj si zel, kako tlak, kulka ti je penzija......." uobičajena konverzacija srijedom.  A onda pred  Pučkim učilištem, ni kriv ni dužan, naletim na nekakvo vozilo s velikim posterom  Milana Bandića i, vidi ti njega, s Bandićem moj stari prijatelj, Slavko Kojić.  Lik je sa mnom svirao u prvom ogulinskom VIS-u „TORNADO“.  Došo ko klinac neke davne godine iz Kopra u Ogulin,  uvalio nam ritm i bluz, uletio s novim idejama ko ritam gitarista,  i  ostao dio mog djetinjstva,  točnije,  već mojih momačkih dana.  Kasnije je Mutavog, kako sam ga prozvao, jer je često  znao mislima  odlutati ko zna kamo i nije nas članove benda uopće doživljavao, put odveo u  Zagreb, gdje nikada nije rekao ništa drugo , do li da je Ogulinac.  I ogulinski zet. I danas mu se „omakne“ ono ogulinski: kadi si, kaj delaš, kaj me zoveš -  sigurno je niki naš umril,  kulko tuj ima naroda........ Krenuo 91. ko dragovoljac u rat, a meni bilo drago, bio ponosan na njega.  S  Bandićem   se u Zagrebu  angažirao oko SDP-a kada to baš i nije bilo sigurno. Postade  Banderosu desna ruka,  zagrebački ministar financija, saborski zastupnik,  član uprave Cibone, Hrvatskoga skijaškog saveza i.......za popizdit, i više nego dovoljno da meni, koji sam ga u njegovim ranim godinama vodio kroz život ko merimo ovčicu, nabije komplekse do neba. 

Za ove izbore nosi Bandićevu listu u našoj, 7., izbornoj jedinici.  Pa došao obaviti malo promiđžbe.  Zna on kada treba.   Srijedom, kada se u grad slije rijeka ljudi.  Ponudio narod kobasicama i kuhanim vinom koje je na minus pet stupnjeva baš prijalo. Za kuhano vino i kobasice, i meni bi popustio karakter i dao bi mu svoj glas. Za one profinjenije, koji ne šmekaju kobasice i vino, predstavio u svojoj pratnji glumicu Anicu Dobrić, kojoj  reče, da sam mu ja najbolji prijatelj. Gle tipčine. Ne mogu bilivit. Od kuda mu hrabrost za takvu konstataciju.  Kao da smo mi zajedno ovce pasli. No hajde, kakav sam, dobar ko kruh, oprostih mu to, jer ga je nedavno malo zdrmaon „moždani“, pa čovjek nema kontrole. 

Ali sve je ovo napisano, zapravo nebitno. Bitno je to, što me je u sat vremena druženja,  onako nepripremljenog,  iznenada vratio u dane jedne mladosti, podsjetio me na stvari koje sam potpuno zaboravio, jer onaj tip Alzhajmer, kod mene je svakodnevni gost i ne dozvoljava mi da se sjetim i naobičnijih detalja minulih dana. A Kojić me na sve to podsjeti. Na neke događaje, mladenačke ludosti, na naše svirke u „Želji“, na  Mali park, na Sreću gdje su mnogi gubili nevinost, na neke zaboravljene ljubavi,  na ljude kojih u našim životima više nema, jednostavno su otišli i sada, to Đole zna, tamo gore oru nebeske njive. I čekaju naš dolazak, da ponovno sviramo zajedno.  Pričam Anici Dobrić kako je Mutavi na jednoj svirci u „Želji“ pao u čisti trans. Svirali mi tako Kinkse, a on na pola pjesme odjednom poblijedi, skine gitaru, baci ja na pod i zgazi nogama. To je tada bilo in, Who-ovci su na koncertima znali uništiti kompletnu opremu.  Kojić  sj..ao  samo gitaru.  Raja se baca na binu i sabire komadiće razbijene gitare, mi se smijuljimo i dalje sviramo onako cool, kao, ko vas j..be,  ali kada je počeo golim rukama kidati žice, malo smo se pobojali da se ne povrijedi i jedva ga odvojili od ostataka gitare.  Anica začuđeno sluša i ne može vjerovati da je to radio jedan zagrebački ministar financija.  Je, ali to su bi neki drugi dani. Koji se  nemogu ponoviti. Tek u sjećanju.  Kasnije je toga dana, kažu mi,  nastupio na našem radiju. Rekoše mi kako je govorio o prošlim vremenima, o Ogulinu nekada, o našem bendu, čak se je usudio i mene spomenuti, i kako je po njegovoj želji svirana  The last time,  Stonsa, koju su i Tornadosi redovito izvodili.  E onda, tu pucam. Knedl u grlu. Bez nekakve novinarske logike, osjećam potrebu, želim napisati tek nekoliko ovih rečenica. Jer jebni sam emotivac, kojeg i ovakva sitnica može baciti u bed. Zbog čega ?. Biti će da su godine u pitanju.

 I zato, i ako sam odlučio da na ovom portalu neće biti ovih izbora,  zbog Koje, zbog nekih prijatelja kojih  više nema, zbog jednog zaboravljenog  vremena, zbog vremena kada je rock bio mlad, evo onako usput, i ako Kojiću to vjerovatno neće donijeti neke glasove, samo malo šturo novinarsko izvješće:

 „ U okviru predizorne kampanje, danas /srijeda, 30. 11. 2011./  je u Ogulinu predstavljena  Neovisna lista Milana Bandića,  nositelj koje je u 7 . izbornoj jedinici, Ogulinac Slavko Kojić, na kojoj su još dvojica naših  sugrađana – Boris Stipetić i Matija Mihaljević.  Kojić se je ispred Pučkog otborenog učilišta družio s građanima i starim prijateljima, a posjet Ogulinu iskoristio je za uručenje darova za udrugu Radost.  Članovi udruge upoznali su Kojića sa svojim djelovanjem i radom a on im je, uz poklone Milana Bandića, izrazio njegove najbolje želje i pozdrave.  Kojić je spomenuo kako je nositelj neovisne liste i aktualni zagrebački gradonačelnik posebno socijalno osjetljiv.  Po njemu, stanje je u Hrvatskoj gore nego 90-e godine, i to je strašno. Krajnje je vrijeme da se stane na kraj nekompetentnosti i politikanstvu u vođenju države, i na toj ćemo liniji djelovati2, prenio je Kojić riječi Milana Bandića.

 

30.11.2011.

Nebojša Magdić

Bandiću za dokumentaciju

Anica Dobrić i kolegica s liste

Bome finu pratnju ima Mutavi.Bandiću za dokumentaciju.

Domaćini iz udruge Radost, upoznali Kojića sa svojim radom

Photo by Nešo Škorašnik

datum ???????

Nebojša Magdić

Komentari  
#1 Ina 2011-12-03 14:30
Mamu ste mi totalno rasturili. Ne može doći sebi od nekih uspomena. I meni se dopada tekst, divan je.
#2 JANJO 2011-12-04 11:27
Nešo, mileni, kaj si se sitil teg vrimena, ki ti je vrag na um pal, dobro, rekal si zač si se sitil..ali meni danas ni za živet, od kad je i Mije pročital ovo kaj si napisal, sva sam u suzam, a njemu se srce slama, neznam ćel moć pojt na to glasovanje?
Divani kako je bilo u Dašćicam na plesu, o Palmam, sav se prebacil u virme kad smo bili mladi i kad smo sve mogli?
Žalosni smo, ali sretni kaj si počel pisat i Ti, puno si nam falil otkad Te ni bilo na radiju, zna JANJO kako je zaprao teško pisat, treba čekat onu iskru, pravu da bi se to moglo...a onda ide samo.
Piši, piši svom svojum snagum, to nam je jedino ostalo i traje uvik Ogulin u srcu, ma kakav bil, samo nek u srcu ostane!
Ajde Bok!
#3 Ljiljana 2011-12-05 20:51
Poštovani Nešo,dok sam bila dijete i živjela u Ogulinu obožavala sam vas slušati na valovima radio Ogulina.Sada dok ovo čitam vračam se u svoje djetinjstvo i mladost jer u brzini današnjeg življenja čovjek zaboravi puno malih stvari koje su ga usrečivale u djetinjstvu,mladosti i odrastanju.Samo tako nastavite ,svaka čast ,da je nama u Hrvatskoj više karakternih ljudi i osoba sa stavom kao što ste Vi bilo bi nam puno bolje.Pozdrav!!!
#4 Ana 2011-12-07 20:29
Čitajući ovo, poželim da sam živjela u zo vrijeme.
#5 . 2011-12-07 22:11
Valjda u TO vrijeme, draga Ana. Uglavnom, složio bih se s tobom. Ne samo zbog Nešinog sentimenta, već zbog ovog grubog vremena.
#6 BORIS OG 2011-12-11 14:35
SVAKA ČAST U KOMENTARIMA. DALEKO OD OGULINA ALI SA OGULINOM U SRCU.POZDRAV IZ FRANCUSKE.
#7 ... 2011-12-14 19:45
Pravo osvježenje na OG blog sceni. Jači smo zajedno.
#8 Nebojša 2011-12-17 23:56
Ne kužim koji se ovo stari frajeri ( Čičo i t.d.) javljaju na ovu stranicu koja pršti mojom mladošću. Biti će da su me s nekim zamijenili iz nekih davnih dana. Malo su se pogubili u vremenu. To je valjda radi njihovih poznih godina, pa neka im se oprosti.
#9 zoran.males 2011-12-18 12:00
Budi fin,jer inaće ide priča kako si nosil u đepu bjeloušku po korzu i pokazivao curama......ahhaha

Čičo

Morate se registrirati da bi imali pravo komentiranja.... Link na registraciju