.JPG)
Kad sam čer oko desete vure malo došal sebi od Nove godine, od žderila i benavila, zgruntal sam da bi malo mogal projt do Sabljaki, uvatit friškeg zraka i poslikat dičake kaj se prvi dan Nove idu malkoca kupat. Zavridili su ku sličicu. I nama kaj sam izašal iz avta, koda me ništo blibnilo va glavu. Restoran Sabljaki. Skrklo mi se zericu va duši a bogme i zazablo oko srca. Tuga i nevolja kaj tamo stoji već godinu dani. Naši bi rušili i čistili ali država ne da. To je njezino, velidu. A kaj su to zeli bivšoj Kapeli, i kaj su to Kapelini radniki na svojoj gobi napravili, kega briga. Pa sam onda opet malkoca bacil vuo da čujem kaj će biti. Evo kaj su mi povidali:
Da se podsjetimo. Bjelolasica je u stečaju. Ne prodaje se kao cijelina, već u četiri segmenta - hotel „Jastreb“ u Begovom Razdolju, upravna zgrada u Ogulinu, teren na kome je bio smješten izgorjeli restoran „Sabljaci“, te hotelsko naselje u Vrelu s skijaškim terenima. Sa time su se složili i vjerovnici koji su prijavili 30-ak milijuna kuna tražbina.
Dugo je, po starom i oprobanom hrvatskom receptu, trebalo da se se krene s procijenom i onda prodajom ostataka nekadašnjeg ogulinskog i hrvatskoga sportskog ponosa.
Procjenitelji su obavili posao. Po njima hotel „Jastreb“ u Begovom Razdolju procijenjen je na milijun i 370 tisuća eura, upravna zgrada u Ogulinu vrijedi 82 tisuće eura, opožareni objekt restorana „Sabljaci“ s pripadajućim zemljištem vrijedi 174 tisuće eura a uz njega se prodaje i zemljište ispod brane, čija je vrijednost po procijeni, 220 tisuća eura, te hotelsko naselje Vrelo s žičarama i skijaškim stazama - 47 milijuna kuna.
Situacija dakle čista i jasna. Idemo na prodaju. Prvo ročište-prodaja, očekivalo se sasvim realno, u prosincu prošle godine. I bilo bi u nekoj normalnoj zemlji ali u Hrvatskoj to malo teže ide. Opet blokada. U čemu je sada stvar. Da bi sve bilo regularno, bila je potrebna suglasnost na procjenjenu vrijednost, četiti najveća vjerovnika . To su tri banke i CERP. Banke su odmah dale svoju suglasnost ali CERP…….Pitate se, kakav sada CERP. Pitam se i ja i nakon propitkivanja saznajem. Za većinu, taj misteriozni CERP je Centar za restrukturiranje i prodaju. To je pravni sljednik Agencije za upravljanje državnom imovinom. Osnovan je temeljem odredbi Zakona o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske, koji je stupio na snagu 30. srpnja 2013 godine.
I taj čudnovati Centar, koji je u vlasništvu Vlade RH, puna dva mjeseca bez ikakvog razloga blokira nastojanje stačajnog upravitelja Đuričina, da se krene s prodajom. I umjesto da netko zbog tog nemara odgovara, oni su se tek sada, nošalantno, kao da je to najnormalnija stvar, udostojili konačno dati i svoju suglasnost na procjenu vještaka.
Sada su napokon stečeni uvjeti da sud zakaže raspravu i da se ide na prvu dražbu. Tijekom idućeg tjedna svi materijali biti će dostavljeni sudu i problema više ne bi trebalo biti. No u čudnovstoj hrvatskoj sinergiji nemara, nerada, neodgovornosti i razno raznih mutnih interesa, sve je moguće. Poučen dosadašnjim lošim iskustvima oko HOC-a, bojim se da ovo – „stečeni uvjeti“ , u čudnovatim hrvatskim uvjetima, ne znači ništa.
2. 1. 2015.
Nebojša Magdić
Umjesto da se prepucavate preko blogova navratite noćas u Gradski muzej i Ivaninu kuću bajki od 18,oo sati na dalje. Pogledajte lijepe zbirke i nazočite predavanju prof. Borića od 20,oo sati o N. Tesli s prikazom prijenosa električne energije bez žica.Biti će zanimljivo. Besplatno piće - čaj, već zaboravljeni špiicer, bevanda.
Već par tjedana traje bjesomučna potraga za trećim direktorom radija jer dva imaju a treći fali. Još malo i neće bit čovika u gradu koji se na kavi neće moć pohvalit i reć :"I mene su zvali i meni su nudili". A bome pozivi su postali rašireniji i brojniji nego pozivi raznih telefonskih anketa, agencija koje nude madrace ili neke preparate. Ljudi već sa strahom pogledavaju prema telefonu kad zazvoni a kad vide nepoznat broj - protrnu i u sebi promrse:" Da ne zovu oni kaj nude mjesto direktora? Ne javljaj se! Tiho svi, dok neprestane!" Dakle nešto slično kao kad nam mačkare zvonu na vratima pa se pravimo da nismo doma, utrnemo svjetla i šapućemo iza vrata. A bome već su pitali cijelu svitu, pitali i Peru i Milu, i Mirka i Slavka, i Željka i Darka, i Muju i Hasu, i Anu i Tanju, i Matu i Katu, Manuelu, Mihaelu, Izabelu, Marinelu, Tihu, Tinu, Katarinu, Miu,Maju, Ljilju, Kaju.....pitali i u dućanu što prodaje suhu hranu i kupus iz Srijema - rekli su im NEMA! E dragi blogeri mogli bi koju riječ i o ovoj cirkusriji napisat. Jer ode nam sve u tri krasne....