BJELIN I PERVANOVO - TEMELJ OGULINSKOG GOSPODARSTVA

Kategorija: OGULIN Ispis E-mail

Točno pred godinu dana, Trgovački sud Zagreb, donio je rješenje kojim švedska tvrtka BJELIN, u čijem je vlasništu tvornica troslojnog parketa, svoje sjedište ima u Ogulinu. Ogulin je izabran zbog svog položaja i idealne prometne povezanosti.

Prvom vlasniku Pavlu Miljavcu ta investicija nije donijela sreću. Upropastila ga je svjetska recesija i kredit u „švicarcima“. Drugi vlasnik je bio kontroverzni riječki tajkun Jozo Kalem koji je prije dvije godine preuzeo Tehno-drvo u Ogulinu, odnosno bivšu Česmu iz Bjelovara, od Hrvatskih šuma za 70 milijuna kuna. Posrnule tvrtke doveo je u red a već tada su, oni dobro obavješteni, tvrdili da ih je pripremao samo za preprodaju. Tako je i bilo. Švedska tvrtka Pervanovo, čiji je vlasnik Darko Pervan, Šveđanin hrvatskoga podrijetla, kupila je od Kalema Tehno-drvo d.o.o. s pogonima u Bjelovaru i Ogulinu. Tvrtku su kombinirajući slova Ogulina i Bjelovara, nazvali BJELIN. Pa pošto se Bjelin nalazi na zemljištu koje nekada dijelom pripadalo i mojoj obitelji, pomislih, naravno šalim se, ajde da malo obajdem „svoj“ grunt. Bjelin je kupnjom tvornice parketa, te svojim planovima o daljem širenju, bio slamka spasa za posrnulo ogulinsko gospodarstvo. Zadnji vlak. Ili jednostavno rečeno - pala nam sjekira u med. Oni zasposleni u Bjelinu, i zadovoljmni su i ponosni na svoju firmu. Zadovoljan radnik i zadovoljan vlasnik, formula je za uspješan posao. O svemu puno, puno više, rekli su mi Stjepan Vojinić, generalni direktor i član uprave Pervanova za Hrvatsku i Boris Sobodić, generalni direktor Bjelina. Dvojica iznimno simpatičnih ljudi samo s velikom manom - obojica navijaju za Dinamo pa sam skoro odustao od razgovora. No kad sam već došao, ´ajde da „HAJDUČKI“ odradim posao.

Kažu mi da im je Ogulin posebno drag, ljudi ljubazni a vrlo dobro surađuju s lokalnom vlasti i ako se pojave nekakvi problemi, rješavaju se u hodu.

Nešo: Kako ste se odlučili za Ogulin ?

Sobodić:

„Pa to je zapravo bila slučajnost. G. Parvan kada je odlučio krenuti u Hrvatskoj u proizvodnju, gledao je kako kupiti postojeće poduzeće koje već ima ugovor za sirovinu, koje ima nekakve pogone i koji ima nekakvu proizvodnju, jer to je brži način nego ići i greenfieald investiciju. Tako da u ovom trenutku i Ogulinu i Bjelovaru zapošljavamo oko 550 radnika. U Ogulinu oko 320“.

N: Po dolasku u Ogulin, ljudima ste odmah dignuli plaće.

Sobodić:

„Da, kad mo došli i vidjeli kakve su plaće, odmah smo znali da na taj način ne možemo funkcionirati i raditi, da ljudi od toga ne mogu živjeti, da moraju tražiti i dodatni posao i onda je normalno da dođu umorni i ne trude se na svom poslu. Onda je odluka bila da se radnicima povećaju plaće i to se na kraju pokazalo kao prava odluka. Plaće smo dignuli 35 - 40 posto tako da je sada prosjek oko 4,600,oo kuna. Od 1.1. 2018. plaće ćemo povećati za još 10 posto“.

Uz to, radnicima plaćaju prijevoz na posao, i ove godine dati će božićnicu od 2,5 tisuće kuna, a kraj poslovne godine završiti će s zajedničkim domjenkom. Stoga se ne treba čuditi što su radnici zadovoljni i što je najvažnije, oni su Bjelinu vjerni i smatraju ga svojom firmom. Idealan „modus operandi“ za uspješan posao.

N: Koje vam je tržište i kolika vam je proizvodnja ?

Sobodić:

„Pa većinu izvozimo u Skandinavske zemlje i Njemačku. Sada proizvedemo oko milijun kvadrata parketa a uskoro nam dolazi nova linija za prešanje, pa u idućoj godini namjeravamo povećati proizvodnju mjesečno u fazama, tako da bi došli do dva milijuna kvadrata“.

N: Ono što je nama u ovom trenutku najvažnije, to je vaš ulazak u Poduzetničku zonu, kupnja 23 hektara te investicija od milijardu kuna. Čini mi se da ste to prvotno planirali u Vukovaru.

Vojinić:

"Ja sam osobno poslao pismo namjere na sve moguće adrese. Ministarstvima, Hrvatskim šumama, medijima, lokalnoj upravi Vukovara. Nitko nije ne trepnuo. Od nikud odgovora. A mi smo imali dvije opcije. Opcija A - ulaganje u proizvodne pogone u Vukovaru, Bjelovaru i Ogulinu. Taksativno smo pobrojali sve što mislimo ulagati u Vukovar ako nam se osigura 50 tisuća kubika hrasta za investiciju. Ali sam napravio i opciju B i rekao sam - u koliko se ništa ne dogodi, idemo s opcijom B, jer mi smo investitor koji nema vremena odugovlačiti. A opcija B je bila onda ulaganje samo u Ogulin i Bjelovar. Već smo tada imali cijeli razrađen sustav - što radit. Prošlo je 7-8 mjeseci, nitko se nije javio. Obilazio sam sve institucije međutim nigdje nije bilo konkretnog odgovora. Mi nismo tražili ništa, nismo uvjetovali ništa, ni drvni asortiman, ni poticaj, ni subvencije - ništa, ništa, ništa. Samo da nam se proda zemlja na kojoj ćemo mi raditi investiciju u Vukovaru. To je zemlja od Borova. Oni imaju milijune kvadrata zemlje koju nitko ne koristi, zapuštenu i zaraslu u korov. Mi smo našli jednu parcelu od 570 tisuća kvadrata koju smo htjeli kupiti. Međutim, nismo mogli pregovarat, uputili su nas na Ministarstvo državne imovine, tamo smo bili na sastanku, razgovarali ali ništa nije rješeno. Mi ko jedan ozbiljan investitor nismo mogli toliko dugo čekati na jedan odgovor koji smo mogli dobiti u par sati“.

N: I onda je, zahvaljujući toj poznatoj hrvatskoj aljkavosti, voda potekla na mlin Ogulina.

Vojinić:

„Da. Jer taj odnos nas je obeshrabrilo i natjeralo da se okrenemo Ogulinu. Brzo smo se „našli“ s odgovornim ljudima u Gradu - Mladenom Stipetićem direktorom Zone, gradonačelnikom Domitrovićem i predsjedom Gradskog vijeća Željkom Stipetićem. Izložili smo sve svoje planove, projekcije i ideje. Pokazali su nam sve što je slobodno, što je dostupno i što je moguće. Nas nije interesiralo pravo građenja, mi smo željeli biti vlasnici i to kupiti. I brzo smo dogovorili.

N: Još imate u planu dokupiti dodatno zemljište.

Vojinić:

„Tako je. U planu imamo dokupiti još 130 tisuća kvadrata da zaokružimo česticu. Toliko nam je zamlje potrebno jer nam je u cilju gradnja tvornice HDF-a, tako da naša proizvodnja podnih obloga WOODURE i NADURE, ne bi ovisila o nikome. Sami bi proizvodili sve potrebne elemente za finalni proizvod“.

N: Ove nove podne obloge također su patenti g. Pervana.

Vojinić:

„Da, to su naši zadnji patenti koje smo lansirali na tržište i koje je tržište izvanredno prihvatilo. Mi imamo već u Švedskoj dvije tvornice novih podnih obloga WOODURA I NADURA na godišnjoj razini od 5-6 milijuna kvadrata, međutim potražnja na tržištu je puno, puno veća. Dakle mi ne možemo proizvest koliko možemo prodat“.

N: Koja je razlika između sadašnjeg troslojnog parketa i ovih novih podnih obloga ?.

Vojinić:

„Velika je razlika prvenstveno u gornjem sloju. U gornjem sloju parketa je 4 milimetra hrast a WOODURI gornji sloj je 0,6 milimetara hrastovog furnira. Što dobivamo. Iz jednog kubika hrasta dobivamo 40 kubika troslojnog parketa a WOODURE možemo dobiti 300 do 400 kvadrata“.

Uz to, tu je i poseban proces proizvodnje koji mi je g. Vojinić do u detalje objasnio, ali toliko je kompliciran da vas ne želim time zamarat. Uglavnom, rezultat toga je proizvod vrhunske kvalitete. Vatrootporan je, vodootporan, gotovo nepoderiv i deset puta je čvršći od parketa.

„Ono što je najbolje, cijena kvadrata novih podnih obloga, biti će niža od cijene troslojnog parketa. Tim proizvodom možemo konkurirat i laminatu i parketu i keramičkim pločicama. S novim podnim oblogama, mi izlazimo na tržište od pet milijardi kvadrata godišnje. To je tržište keramičkih pločica, laminata i parketa“, kaže Vojinić.

N: Najavili ste i gradnju tvornice namještaja.

Vojinić:

„Da. I to će biti kruna naših svih naših investicijskih pothvata. Još nismo odlučili da li će ta tvornica klik namještaja biti u Ogulinu, Bjelovaru ili na nekoj trećoj lokaciji. Tržište klik namještaja je najveće tržište na svijetu drvo prerađivačke industrije i tu ima mjesta za sve, tako da smo mi već prodali 30 licenci partnerima diljem svijeta, da oni po našim licencama proizvode klik namještaj. I onda bi mi ušli u tu proizvodnju kao kruna pri kraju investicijskog programa“.

U Zoni će biti tri tvornice podnih obloga, tvornica HDF-a, logistički centar i tvornica spajanja furnira a tvornicu samog furnira raditi će u Bjelovaru. Krajnji im je cilj za 10 godina imati u Hrvatskoj proizvodnju 30 milijuna kvadrata podnih obloga godišnje, čime će Hrvatsku pozicionrati među lidere u proizvodnji podnih obloga u Europi. Koliko je to, najbolje govori podatak, da se sada u Hrvatskoj na godinu proizvede svega četiri milijuna kvadrata podnih obloga.

Investicija u Zoni odvijala bi se etapno kroz sedam godina i tamo bi našlo posla oko 600 ljudi. U konačnici, kaže Vojinić, do 2027. godine, čak i 800. Prva zapošljavanja imali bi početkom 2019. godine. Osim klasične radne snage, biti će potrebni inženjeri drvne tehnologije, šumarstva, strojarstva, elektrotehnike.

Ukupna investicija u Zoni biti će teška oko milijardu kuna, što je najveća investicija u drvnoj industriji u Hrvatskoj, a sve će ići bez banaka, odnosno biti će pokriveno vlastitim sredstvima.