NI OVE GODINE, NEMA MAŠKARA.

Jopet, ni ove godine, ni mačkar. Grom pukal va nji, pa kadi su. Ni ji, pa ni. Tuj meni ništo smrdi. Pa vavik smo, još prije Franje Josipa, imali mačkare. I dok je kralj Aleksandar bil, dok je bil Pavelić. Pa dok je bil Tito. Pa dok je bil Tuđman. Vavik smo imali mačkare. A zač sad nimamo.

Evo ženski mjesec pri kraju, prošao već i Fašinak, a ja naivac čekam ogulinske maškare. Nema ih. Popapala maca. A svuda oko nas, u blizini, sve vrvi od maškara. Evo ih u Oštarijama, u Josipdolu, Skradniku, Tounju. Maškare u D. Resi, Ozlju, Karlovcu. Maškare po cijeloj Hrvatskoj.  

Vlast se mijenja, ali odnos prema maškarama u Ogulinu, ostaje isti. Ma bilo tko vladao ovim gradom, na maškare ne gleda sa simpatijama. Jer znaju, ljudi moji, baš biti zajebane. I izazvati kod nekoga duševnu bol. Koju si ne može nikako naplatiti. Dok je cijela Hrvatska u karnevalskom ozračju, Ogulin kao da je u nekom drugom svijetu. A grad nam je godinama tijekom veljače, čak i u ono doba “mraka”, bio mjesto zabave, veselja, razuzdane radosti i oštre društvene kritike.

Generacijama Ogulinaca, sada već pod teretom prohujalih godina, još su u živom sjećanju nekadašnje karnevalske povorke, kada se je, pred današnjim hotelom Frankopan, na sadašnjem Trgu hrvatskih rodoljuba, znalo okupiti nekoliko tisuća građana, kako bi nazočili čitanju optužnice Imbri i njegovu spaljivanju.

Za ono vrijeme, u maškarama skoro pa da nije bilo zabranjenih tema. Gotovo za ne povjerovati, obzirom da to doba nazivamo « vremenom mraka ». I moja malenkost dugo je vodila karnevalske povorke, maškarane plesove na Sabljacima i hotelu Josipdol, ali nikada, ama baš nikada, nije bilo nikakvih pritisaka vezanih za sadržaj i poruke, što su ih lansirale duhovite maškare.

U tom  “mraku”, u maškarama gotovo nije bilo zabranjenih tema. Naravno, s Titom, NOB-om i dragom nam Partijom, nije se moglo baš previše zajebavti. Što je sigurno, sigurno je. Ali su zato “lokalne veličine” redovito bile na meti oštrih i duhovitih kritika, kroz maskirane pojedince ili grupe. Ljutili se čelnici grada vjerojatno jesu, kiselo se smijali, grizli se u sebi, pokušavali zabraniti ali –zabranili nisu. Niti jedan jedini put.

 Tradicija je nastavljena i u demokratskoj Hrvatskoj, kada je „upaljeno svijetlo“. Opet su se tisuće Ogulinaca radovale i smijale, zajedno s mnogobrojnim maskama. Iznimno duhovita optužnica, koju je pisao legendarni Iva Mihaljević – Barak, izazivala je salve smijeha. I kod političara, poneki kiseli osmijeh.

I onda je Ogulin, u državi koju smo dugo sanjali kao svoju, kao državu toliko željene demokracije i slobode, malo po malo, valjda jedini u Hrvatskoj, ugasio jednu iznimno dugu narodnu tradiciju. Ogulinske maškare – popapala maca. Zašto?

Razlog zbog čega su maškare u Ogulinu došle na crnu listu je taj, što su ih neka gospoda iz ondašnjeg HDZ-a, pokušala staviti pod svoj politički patronat. Jedna osoba posebno se angažirala oko toga, da se kontroliraju maske, pojedinačne i grupne, kako ne bi povrijedili lokalne veličine. I od tada nemamo maškara. Naivno sam mislio, kako će liberalni SDP vratiti maškare Ogulinu. Ali  brus. Imaju drugovi dovoljno putra na glavi za deset maškaranih povorki. Od Sv. Petra, do Sv. Roka. Pa ni pomišljaju da im za nastup, daju zeleno svjetlo.

Tako su nama ostale maškare onih malih - iz vrtića i osnovnih škola. To je lijepo za vidjeti, ali to nije ono što smo nekad imali.

A bilo bi sigurno zanimljivo vidjeti, kako bi sada maškare reagirale na ono što nam se događa u gradu. Materijala koliko voliš, u „gradu koji raste“. 

Evo tek toliko. I par sličica  nekadašnjih maškara.

Vrijeme prije Bjelina.

Gužva na Pilani.

Maškare u "Tri palme". Današnji Frankopan. Sada je tamo ljekarna.

Maškare u "Kapeli". Današnji hotel Frankopan. U ovom dijelu sada je ljekarna.

Evo i mene na gumenjaku.

Gradonačelnik Turković (PUM) daje ključ Grada maškarama. 

22. 2. 2026.

Nebojša Magdić

• Sljedeće