PRIČA O LUKI IZ BEOGRADA.

Prošlo je i ta nogometna groznica. Barem za nas. Sada je sve drugo manje zanimljivo. Gotovo nebitno. Nevažno. Jer odosmo kući. Ispali.
Možemo sada analizirati do besvijesti, ali neoboriva je činjenica, da nas je sreća, čiji smo ljubimci bili niz godina, u Njemačkoj napustila. A Talijane i Albance, pomazila.
Dobiti dva gola, u dvije tekme, u zadnjim sekundama, nije stvar pomanjkanja taktike, gubitka koncentracije ili bilo čega drugoga, već jednostavno - jebneno pomanjkanje sreće. Imali smo peh.
I vratili se doma. Popraćeni tisućama ružnih komentara vrlih nogometnih znalaca. Uz izbornika Dalića, na udaru se našao i onaj najveći – Luka Modrić. Koji je sa suzama u očima izašao je ispred novinarskih mikrofona nakon utakmice.
Joško Jeličić stao mu je u obranu i rekao:
 
„Luka Modrić ima 39 godina. I 178 nastupa za hrvatsku reprezentaciju. Osvojenih trofeja nego itko više u povijesti. Ima novaca više nego hrvatski BDP. I plače. To je emocija, to je hrvatski identitet“.
 
I onda, na društvenim mrežama, od „vrlih nogometnih znalaca“, unisona, orkestrirana pljuvačina po Luki.
A sa druge strane, od komšija iz Beograda, sasvim druga priča. Zanimljiva. Poštena. Iz pera mladog beogradskog pisca, Stefana Simića. Malo je dugo, ali vjerujte, vrijedi vidjeti:
-------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Mnogi od nas, još od dečačkih dana, sanjaju da urade nešto veliko za ljude, što bi bar na trenutak promenilo sve i dokazalo da može, da ima smisla
Trenutno sam u Hrvatskoj, gledam kako se navija, više iz daleka, jer mi nisu bliska masovna okupljanja
Onda u jednom trenutku vidim Luku Modrića kako treba da izvede penal, sve je zaćutalo
Luka je, na trenutak, sve stavio na kocku, i svoju karijeru, i godine, i ugled
Svestan da ako pogodi, biće heroj nacije, ako promaši, sve suprotno, na stubu srama
Preuzeo je odgovornost po ko zna koji put, opet susret sa strahovima, unutrašnjim demonima, nekom silom koja te vuče na dole i govori ti - tvoje je prošlo .-
Promašuje - golman brani
Ljudi u neverici, sumnje u njega postale su opravdane, kraj
Nije prošao ni minut, isti taj čovek, izvodi akrobatski potez, i postiže pogodak
Kao ponovo rođen
Euforija kakvu dugo nisam video, dok mi pogled iz sobe pada na centar grada
Gde jednim okom gledam utakmicu, a drugim, kroz prozor, ljude ispred kako navijaju
I to je to, čitava jedna karijera duga više od dve decenije staje tu
Padneš, i ustaneš
Promašiš, pa pogodiš
Modrić ima neverovatnu unutrašnju veru
Nisam ga puno gledao, ali ono što bih video, to je kako najmanji na terenu, a sada i najstariji, igra protiv divova
Motivisan, kao da je na početku karijere, možda i više
Dok je igrao u Dinamu, govorili su da je to njegov maksimum, da nema telo za više
Još je tada bio pozajmljen Zrinjskom i jednom timu iz Mostara, otpisan za velika dela, potcenjen
Dok je igrao u Totenhemu, govorili su isto, to je to, dosta mu je i toliko
Kada je prešao u Real, isto neverica, ostaće godinu, dve, i kraj
Uvek ista zavist i neverica
A Modrić je postao šest puta prvak evrope, i jedne godine najbolji igrač sveta, ispred dvojice najvećih možda u istoriji
Šta ima taj čovek, što drugi nemaju
Snagu, sreću, talenat, brzinu
Sve je to u drugom planu naspram njegove vere i ljubavi, da ono što radi, radi do kraja
Odavno ne više samo zbog sebe, nego zbog svih onih kojima to znači
Svestan da tako, i doslovno, menja živote
Po principu - kada može Luka mogu i ja -
Sinoć je Luka Modrić izašao u 80. minutu iz igre, protiv Italije
Hrvatska nije primila gol sa njim, nego bez njega
Možda je i to Modrićev simboličan oproštaj i dokaz nepobedivosti
Govorili su da treba smena generacija, da treba da igraju drugi, da je njegovo prošlo
Nije
Takvi igrači zauvek ostaju prisutni, i kada završe karijeru
Žive u budućim generacijama
Kao deo kolektivnog nesvesnog, a i svesnog
To je bio Dražen Petrović, kapetan, o kome se i dan danas više priča, nego o igračima koji igraju
To je sada Luka Modrić
Dokaz da se može, kada se hoće
I da je nevažno ko je sa druge strane
Važno je šta je u tebi i u načinu na koji sve to nosiš
Da fudbalske karijere mogu da traju duže, Luka bi igrao večno
Ali i ovako je ušao u red besmrtnih
Čemu nas je sve naučio
Da i najveća slava i novac ne smeju da oduzmu čoveku skromnost, poniznost
Da i najveće pobede nisu kraj puta, i vreme da se stane, nego učenje i motiv za neke nove
Da nisu bitne godine, nego strast, vera i želja
Da nije bitno mišljenje sredine, nego unutrašnji glas koji ti govori da možeš
Da su i porazi sastavni deo života, i da je najvažnija borba
Kada ti svi govore da staneš, a ti nastavljaš
I dokazuješ da možeš, po ko zna koji put
To razdvaja velike, od najvećih
I snagu ljudskog duha koji je neuništiv
Posebno kada shvatiš da tvoje srce ne kuca samo za tebe, nego za sve one kojima značiš
Tako se ulazi u legendu
Koja ima smisla, samo ako ljudima donese nešto dobro, što će dugo da živi u njima
I da im da dodatnu snagu da ne odustanu
Do poslednjeg daha
Do kraja
Stefan Simić - rekoh i olakšah dušu.
------------------------------------------------------------------
I tako piše Stefan iz Beograda. A mi u Hrvatskoj - pljujemo. U inat takvima stoji činjenica, da, kada je nogomet u pitanju, Luka je najveći.
 
28. 6. 2024.
Nebojša Magdić
Komentari  
#1 Veritas 2024-06-29 18:44
To je nasa istina. Nas model ponasanja i cudnovat mentalni sklop. Dok si na vrhu svi te slave a cim malo zastanes, evo pljuvanja. Sve najgore. Ono sto je bilo dobro i cime su nas nasi sportasi odusevljavlai odjednom zaboravljamo. I o njima pisemo sve najgore.
Na Nesinom face profilu netko je zapisao da bi isto tako pljuvali po Drazenu Petrovicu da nije nesretno poginuo.
Tim vrhunskim sportasima tesko se povuci na vrijeme. Luka jos uvijek moze pomoci reprezentaciji. Evo i na toj nesretnoj utakmici s Italijom, proglasen je najboljim igracem. 90 % Hrvata to ne vidi i ne uvazava i zato je takvima ova prica o Luki moralna pljuska via Beograd.
Citat
#2 ? 2024-06-29 18:49
Da je nas neko napisao tako o Đokovicu, bio bi jugonostalgicar za rvatine!
Citat
#3 Av 2024-06-29 22:10
Sada pije curicu s Maminjom
Citat
#4 VAR 2024-06-30 00:14
Pljuvanje po svima koji nešto vrijede. Tko to radi. Neki jugo nostalgičari koji recimo Daliću ne mogu oprostiti što je praktički vjernik i što u svojim intervjuima spominje Boga i branitelje. Za njih njegove medalje ne vrijede.
A ovaj momak iz Beograda za razliku od hrvatskih pljuvača poštuje karizmu jednog Modrića i hvala mu.
Neka našim mudracima bude primjer.
Citat
#5 Jerko 2024-06-30 07:02
Dugo nisam pročitao pametniji komentar. I ako je iz Srbije čovjek nam očita lekciju. Nije da Luka nešto takvo nije zaslužio,ali u Hrvatskoj nakon slabijeg pasa,izgubljene lopte...njegovo je prošlo,nije to na razini...podrška za nastavak karijere,pa nije kraj svijeta ako su dvije utakmice u grupi završili neriješeno...usput,L uka igrač utakmice
Citat
#6 Ivica Cindric-Brle 2024-06-30 11:02
Zagrljaj Modrica i Donnarumme jedna je od najboljih fotografija koja pokazuje svu velicinu i plemenitost sporta. Vidi se da je talijanski vratar na rubu placa i ako je koji trenutak prije slavio pobjedu.
On je prepoznao Lukinu velicinu i zagrljajem mu iskazao postovanje koje mu hrvatski "navijači" negiraju.
Nakon svih onih pobjeda koje su nas cinile ponosnima sada tzv. novinari i tzv. navijaci pljuju po Luki porucujuci "vrime je". Da ode i sve sto nam je dao zaboravimo.

Podrska Luki dolazi od komsije sa istoka a i od susjeda sa zapada. Ovo sto je talijanski novinar rekao Luki na konferenciji za tisak treba navuci crvenulo srama na mnoga lica u Hrvatskoj:

Želim ti se zahvaliti za sve što si napravio, ne samo večeras, već i tijekom cijele karijere. Još jednom si se pokazao kao vrhunski igrač, zabio si bez obzira na promašeni penal. Htio sam ti reći ovo: htio bih te zamoliti da se nikad ne umiroviš jer si jedan od najboljih igrača koje sam ikada komentirao".

Sto reci poslije ovga na hrvatsko pljuvanje po Luki.
Citat
#7 NO1 2024-06-30 16:54
Nista cudno u priči s Lukom. Nista novo. Takvi smo mi i s time se moramo pomiriti.
A kad Luka ponovno zabije, slijedi kovanje u zvijezde.
I tako u krug.
Citat
#8 Penal 2024-07-02 13:48
Citat
Ivica Cindric-Brle 2024-06-30 11:02
Zagrljaj Modrica i Donnarumme jedna je od najboljih fotografija koja pokazuje svu velicinu i plemenitost sporta. Vidi se da je talijanski vratar na rubu placa i ako je koji trenutak prije slavio pobjedu.
On je prepoznao Lukinu velicinu i zagrljajem mu iskazao postovanje koje mu hrvatski "navijači" negiraju.
Nakon svih onih pobjeda koje su nas cinile ponosnima sada tzv. novinari i tzv. navijaci pljuju po Luki porucujuci "vrime je". Da ode i sve sto nam je dao zaboravimo.

Oni "navijaci" koji se javljaju po drustvenim mrezama dobro znamo tko su. Jugonostalgicari i orijunasi koje svaki uspjeh Hrvatske boli. To su oni koji su pred par godina pisali - do Bog da sve izgubili.
Na takve je najbolje ne reagirati jer kad ih ignorias time ih porazis.
Citat
#9 Faul 2024-07-05 10:05
Penal potpisujem od rijeci do rijeci.A yugonostalgicara i orijunasa koji pljuju po svemu hrvatskima je mali broj. Samo sto su organizirani i glasni.
Udbaska kopilad :-x
Citat
Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi