O KORONI IZ PRVE RUKE - PRIČA TREĆA.

U najboljoj namjeri, samo s jednom željom, da progledamo i shvatimo što nam se događa, objavio sam dvije priče o koroni, „iz prve ruke“. Nakon toga dobio sam još nekoliko meilova sa sličnim pričama. Odlučio sam objaviti još samo jedan post, ovaj  u kome je korona uzela u kratko vrijeme dva života. Oca i majku Marka Turkovića.

Potaknut dvjema pričama o koroni za koju još uvijek mnogi misle da to nije istina, da je to svjetska

izmišljotina, da to nije opasan virus, imamo sam potrebu da i ja napišem svoju istinitu priču. Priču ne

samo o koroni kao bolesti, teškoćama koju oboljeli proživljavaju već i smrti od korone.

Moja priča odnosi se na obiteljsku tragediju koja me je zadesila.

Poćetkom mjeseca studenog 2020. godine od korona virusa umro mi je otac, a za 15 dana iza očeve smrti

umire mi i majka također od korone.

Majka i otac umiru mi u staračkom domu, a mi nismo smjeli ući u dom. Nije nam bilo moguće vidjeti ih,

razgovarati s njima, uhvatiti ih za ruku, niti ih zagrliti. Nismo se mogli niti smjeli oprostiti jedni od

drugih.

Otac je najprije dobio koronu, stavljen u izolaciju i u roku par dana umire. Majka je tada bila negativna i

mislili smo da će se izvuči. Deset dana iza očeve smrti, ponovo je testirana i test je bio pozitivan. Nakon

prvotnog šoka i tuge zbog gubitka oca, sa kojom se nisam mogao ni oprostiti i uhvatiti ga za ruku prije

nego ode, za 15 dana doživio sam i sa majkom isti scenarij koji me slomio.

Vijest o njezinoj smrti me je totalno šokirala.

I ako su oboje bili u poznim životnim godinama, ni jedan ni drugi nisu imali nikakvih popratnih kroničnih

bolesti, te je u ovom slučaju isključivi krivac za njihovu smrt, jednog za drugim u svega 15 dana ova

nesretna pošast koja je zadesila ne samo nas već i mnoge kako u našem gradu tako i cijelom svijetu. Da

nije bilo tog nesretnog virusa oni nebi sada umrli , tako naglo jedan za drugim.

U staračkom domu pa i u bolnicama umire se usamljeno, a pokojnik se usamljeno i sahranjuje. U krugu

svoje najbliže obitelji ožalošćeni gledamo u zatvoreni lijes dok ga svečenik blagoslivlja.

Ovom istinitom pričom želio sam poručiti i uvjeriti sve one koji ne vjeruju da korona postoji, da ona

nije izmišljotina, da je ona “tu “ među nama i da vreba na svakoga, ne bira da li je to dijete, da li je

čovjek u najboljim godinama ili poznijim godinama svoga života .Korona odnosi naše najmilije, naše

voljene na drugi svijet u vrlo kratkom roku a nama ostaje da za njima samo žalujemo.

Još uvijek je stanje sa koronom vrlo ozbiljno, ali mi možemo i moramo utjecati na promjene. Nije još

vrijeme za opuštanje, svatko od nas mora dati svoj doprinos u borbi protiv korone. Razumijem da svi

patimo od korona-umora , ali moramo poštovati mjere koju su nam zadane.

Ovaj Božić biti će nam drugačiji, pamtiti ćemo ga dok budemo živi. Osim boli zbog izgubljenih roditelja

još ćemo se morati boriti s pandemijom.

Zato Vas sve molim, da ostanemo odgovorni i da čuvamo sebe i svoje najmilije.

 

Marko Turković-Vezica

Ogulin, 20.12.2020

Komentari  
#1 Pamtilo 2020-12-21 12:13
Nemoj da ti ovaj post vidi Lidija Domitrović. Uzet će te na zub.
Citat
#2 Virus 2020-12-22 19:43
Korona je prevara. Obična gripa. Testiranja su glupost za naivce.
Citat
Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi