PRIKRIVENA STRATIŠTA I GROBIŠTA KOMUNISTIČKIH ZLOČINA

Dvorana Gradske vijećnice bila je premalena da primi sve koji su željeli nazočiti predstavljanju knjige Josipa Jurčevića – PRIKRIVENA STRATIŠTA I GROBIŠTA JUGOSLAVENSKIH KOMUNISTIČKIH ZLOČINA. Uz autora, na prezentaciji su sudjelovali dr. Andrija Hebrang i novinar, naš Ogulinac, Tihomir Dujmović.

Nova knjiga donosi popis preko 1700 stratišta. Navode se lokaliteti, općine, županije, tko su počinitelji, žrtve i što se događalo – objasnio je Jurčević, kojeg oni, koje više zanima politika, pamte kao jednog od predsjedničkih kandidata na posljednjim izborima. No naglasio je, da se ne radi o konačnom broju, jer otkrivanje jama je mučan i težak proces. Većina žrtva pobijena je bez evidencije. Jedini totalitarni režim koji je iza sebe ostavljao prikrivena stratišta bio je komunizam. Jurčević je naglasio kako se grobišta i dalje prikrivaju jer živimo u duhovnoj krizi i društva i institucija i jednostavno kao da se ne želimo suočiti s istinom. U knjizi je, između ostalog, naveden popis svih stratišta i grobišta koji su do sada evidentirani, te osnovni podaci za svaki lokalitet i zbirni statistički pokazatelji o tim osnovnim podacima. Prikrivena stratišta i grobišta predstavljaju najočigledniji i najčvršći materijalni dokaz o zastrašujućim sustavnim i masovnim poratnim pogubljenjima, koja predstavljaju najteži i u svakom pogledu najtragičniji zločin koji je počinio jugoslavenski komunistički režim. Do sada je evidentirano preko 1.700 prikrivenih stratišta i grobišta. Od toga približno 850 u Hrvatskoj, oko 590 u Sloveniji, zatim oko 180 u Srbiji te približno 90 u Bosni i Hercegovini. Nažalost, to nije konačni broj, jer se u Hrvatskoj i Sloveniji otkrivaju daljnja stratišta i grobišta, u Srbiji i BiH se taj problem tek počeo otvarati, a u ostalim državama nastalim raspadom bivše države još nije javno ni pokrenuta ova tema. Osim toga, rasprostranjenost do sada evidentiranih stratišta, te jugoslavenski komunistički dokumenti i drugi povijesni izvori svjedoče da je režim činio zločine veoma sustavno diljem bivše Jugoslavije. Stoga će se u narednim razdobljima značajno povećati broj otkrivenih stratišta i grobišta koje je iza sebe ostavio zločinački komunistički režim bivše države, pretpostavlja Jurčević. Zbog čega, više od 20 godina nakon raspada „tamnice naroda“, još uvijek lutamo tražeći pravu istinu. Autor to objašnjava činjenicom da u svim državama nastalim raspadom bivše Jugoslavije glavnu institucijsku moć su preuzele bivše strukture, koje na različite načine i nadalje onemogućavaju suočavanje sa zločinačkom komunističkom poviješću. Ni u samostalnoj Hrvatskoj, do sada ni u jednom razdoblju nije bilo političke volje za suočavanje s komunističkim zločinima. Za točne i pouzdane podatke ukupne procijene ratnih i poratnih žrtava potrebno je provesti sustavna i stručna istraživanja, od kojih državne institucije u Hrvatskoj bježe kao vrag od tamjana. Dio posla oko evidentiranja i istraživanje prikrivenih grobišta i stratišta, napravila je državna Komisija za utvrđivanje ratnih zločina, no 2000. ona je ukinuta. Do danas nije osnovano slično tijelo jer po riječima dr. Andrije Hebranga, „crveni“ za takve namjene ne daju novce.

Tihomir Dujmović, donedavna stalni Večernjakov kolumnista, govorio je o svom slučaju. Zbog kolumne o grobištu na Sljemenu gdje su pokopani pitomci Vojno-zrakoplovne škole, koja je sinoć pročitana nazočnima, otkazana mu je suradnja. Ispričavam se zbog šturih podataka o nastupu dr. Hebranga i Dujmovića, jer tom dijelu predstavljanja knjige nisam nazočio. Inače, ako sam nešto krivo prenio, razlog je moj sluh, izložen dugogodišnjem disco decibelima, koji su ga dobrano oštetili. Ne želeći, i zbog svog osobnog  gorkog iskustva, ulaziti u detalje, završio bi riječima jednog svećenika koji je rekao:

„Još uvijek se dijelimo na sinove i kćeri partizana i ustaša. Ne možemo graditi budućnost i učiniti je ljepšom ako na temelju stvarnih podataka i činjenica se ne suočimo i ne oprostimo jer bez oprosta nema koraka naprijed“.

28. 11. 2012.

Nebojša Magdić

• Pret
• Sljedeće