CITY GAMES NA MREŽNICI. A MOŽEMO LI MI TO KAD VEĆ IMAMO SABLJAKE

Na stranici radio Mrežnice, čitam:

Na predivnoj rijeci Mrežnici održan je sportsko-zabavni City Games spektakl u organizaciji Turističke zajednice područja četiri rijeke, grada Duge Rese i agencije Adria Events.

Inačica nadaleko poznatih Igara bez granica ponovno je opravdala svoja očekivanja sa novom scenografijom i brojnim iznenađenjima kako za publiku tako i za natjecatelje.
Pred brojnom publikom svoje snage i umijeće odmjerile su četiri sjajne ekipe: Kljuka, Mrežnica, Rijeka i Duga Resa.
Ekipe su se nadmetale u modernim inačicama zabavnih, tradicionalnih City Games igara kao što su vino, utrka bačvi, vodena košarka, skakanje u vrećama, utrka magaraca, streličari i alka u karioli.

Sigurno su mnogim Ogulincima još uvijek u svježem sjećanju "Jezerske igre", koje je organizirao neumorni Darko Pribanić i "OG-list". Na jezeru se znalo okupiti više od tisuću i pol ljudi, neki kažu i dvije tisuće, koji su tijekom ljeta uživali majstorijama momčadi iz mjesnih odbora. Navijalo se je,  bodrilo, pjevalo, plesalo. Prava narodna fešta. I svake godine posjetitelja je bilo sve više. Ne samo iz Ogulina, već i okolnih mnjesta. Ako se dobro sjećam, mislim da sam vodio program, a sudačka ekipa bili su uglavnom ljudi s radija. Ta manifestacija je počivala isključivo na entuzijazmu organizatora jer  sponzori se baš nisu iskazali. Znate kakvi smo mi. Sve bi htjeli a kada treba izdvojiti neku kunicu, e onda to ne bi išlo. Ne damo mi svoju lovu, da se tamo po jezeru, niki "prasiča". A gledali bi rado. E to ne ide, odnosno, nije išlo. Manifestaciju je sponzorirala HOC Bjelolasica i Grad Ogulin. Čini mi se da onda u Gradu nisu u potpunosti shvatili važnost jedne ovakve zabavne priredbe za promidžbu Ogulina, tako da su "Jezerske igre" sponzorirali, koliko sam upućen, skromnim sredstvima. Nedovoljnim da bi se igre održavale i zadržale kvalitetnu razinu. I Darko je gurao koliko je mogao ali jedan ovakav događaj, nekoliko nedjelja tijekom srpnja i kolovoza, iziskuje neizbježne troškove. Tako da je jednostavno morao odustati. I od tada, na jezeru imamo prelijepu sliku prirode, ponekog zalutalog kupača, i ništa više. Kažu, nema restorana. Izgorio. Nema onda ni "Jazerskih igara". Kriva logika. Restoran bi svakako nekim novim igrama dao dodatne poene ali - nije neophodan. Ogulinski ugostitelji, s pokretnim kućicama mogu pićem i jelom opskrbiti velik broj ljudi, tako da nekakvo pomanjkanje ugostiteljskih usluga, nije nikakvo opravdanje. A da se ovako nešto, uz puno dobre volje i podršku lokalne zajednice, Općine ili Grada, može uspješno održati, primjer nam je susjedna Duga Resa sa svojim uspješnim City games na Mrežnici. No da ne kenjam puno, želim samo reći - može se ako se hoće, zna i ima dobre volje. Darko Pribanić, koji je ovakva događanja već odavno apsolvirao, slobodan je. Samo ga je trebalo pozvati. No čini se da nema onih koji bi dobro voljom ovako nešto pogurali i Ogulinu vratili "Jezerske igre". Verbalno su jaki, u konkretnim potezima - nikakvi. E pa kad su već takvi, nikakvi,  dajmo cijeli ljetni jezerski spektakl, i ako to malo smiješno zvuči,  onima koji znaju i hoće, i koji su se već bezbroj puta dokazali. Dajmo to u ruke skijašima. Da bi uspjeli, u to sam sto posto siguran.

Photo by Kaportal

20. 8. 2019.

Nebojša Magdić

 

 

 

Morate se registrirati da bi imali pravo komentiranja.... Link na registraciju