TRAŽILI STE - GLEDAJTE

Za ovaj post, iz onog prijašnjeg – SRETAN DAN NEOVISNOSTI, izdvajam samo jedan komentar. Mislim, sasvim dovoljno. Evo ga:

Nick Name 2014-10-08 16:50

Zašto se vraćam na prošli praznik. On je i onako, poput svih drugih državnih praznika, prošao gotovo nazapaženo. Kao da ga nije ni bilo. Osim činjenice, da oni, koji imaju sreću što imaju posao, taj dan nisu radili. Da desetoricu slučajnih prolaznika upitate o kakvom se prazniku radi, devet ih sigurno ne bi znalo. Ali sam gotovo siguran da bi znali za 10. travanj, za 29. novembar, 27. srpanj pa čak i za američki   "fourt of july", i tako dalje.

Onog trenutka kada su naši skupo plaćeni političari, počeli prema svojim nahođenjima, gonjeni svojim ideologijama, mijenjati datume događaja u samostalnoj RH, nisu učinili ništa, doli zbunili narod. A narod je onda uzvratio totalnom ignorancijom tih datuma. U borbi za puko preživljavanje, najmanje im je do nekakvih proslava i svečanosti.   A svečano je bilo na svečanoj sjednici Sabora za Dan neovisnosti. Ili da se ipak ne varamo. Točnije bi bilo reći da je ustvari sve izgledalo žalosno i sramotno. Jer kada bi nekim čarobnim štapićem mogli iz kadra izbaciti mnoge uzvanike političkog, vjerskog i kulturnog života koji su nazočili sjednici, Velika vijećnica izgledala bi stravično prazna. Tipovi za koje smo, blesavi već kakvi jesmo, glasovali i osigurali im plaću od 17 tisuća kuna plus sve moguće i nemoguće privilegije, na sjednicu su čini se zaboravili. Jer od 151. „časnog“ zastupnika, sjednici je nazočilo svega njih 56. Ti valjda nisu imali pametnijeg posla, pa su odlučili eto, malo se prazničkom srijedom poslijepodne zabaviti i onako usput popiti pićence u saborskom kafiću. Viskač po tri kune. Daj rundu, desnica časti. Daj rundu, plaća ljevica. Nema zime. Za njih nema. Za narod je već nastupila. Ona polarna.

Nakon što su imali dva mjeseca godišnjeg odmora ( ne znam od čega su se umorili ), naši „časni“ zastupnici izgleda da još nisu došli k sebi. Na svečanu sjednici kojom smo obilježavavali 23 godine od raskida svih državno-pravnih veza s bivšom državom, došla su 24 SDP-ovca. A u Saboru ih ima - 56.

Da nebi zaostali za kolegama s ljevice, i HDZ-ovci su odigrali isto. Od 41. zastupnika, sjednicu je odsjedilo njih – 15.

Šef Vlade Zoki bio je u Milanu (kažu opravdano) a šef oporbe Tomica, za ovaj značajan datum hrvatske povijesti, malo je pohodio susjednu BiH.

Nakon dvomjesečnog odmaranja, u rujnu su zastupnici imali „čak“ šest radnih dana a po DRUGI PUTA OVE GODINE, na sjednici se ukazao i Željko Kerum, rekavši da je imao posla u Zagrebu i malo je navratio da vidi što se radi i pozdravi kolege. Pri tome je mrtav-hladan izjavio:                                                                                                                                                                                                                                      „Danas "Sada sam navratio, a ubuduće ću vidjeti hoću li još dolaziti ili ne“. Ali plaću će, pretpostavljam, rado primiti.

Vjerujem da ste často puta, gledajući TV,  bili zgroženi gotovo praznom sabornicom, pitajući kako je to moguće. Jer tko si to u ovoj državi može priuštiti ne doći na posao bez valjanog razloga. Nitko osim naših dičnih narodnih predstavnika za koje je prije dvije godine uvedena elektronička evidencija, no ne i sankcije za nedolazak. Što oni onda debelo koriste. I odmah su smislili štos – karticom prijave da su u sabornici a gdje su stvarno to ni dragi Bog ne zna. Opravdavaju se radom na terenu, aktivnostima izvan Sabora, kontaktima s građanima, te bojkotom sjednica kao legitimnim sredstvom političke borbe. Ma nemoj mi reći. Što li još neće izmisliti za „bijednih“ 17 tisuća kuna plaće plus privilegijice.

Netko od njih je poput pravog pragmatičara, znajući da tako neće biti, predložio da prvi dio plaće za zastupnike bude fiksan - prosječna plaća u Hrvatskoj,  a onaj drugi neka ovisi o tome koliko su redoviti na sjednicama, koliko se uključuju u saborske aktivnost, koliko diskutiraju…….,kako bi se na taj način najbolje vrednovao njihov rad.

Kada ne bi sami odlučivali o sebi, priču o nedolasku na sjednice lako bi riješili. Ali, niti vrana vrani oči ne vadi, niti pametni režu granu na kojoj sjede. Pa tako to ne čine ni naši „narodni“ predstavnici u visokom i časnom domu-Hrvatskome saboru. A zašto i bi kad im je ovako dobro. I kad im njihove stranke to dozvoljavaju. A mi ?. Tražili smo – gledajmo.

15. 10. 2014.

Nebojša Magdić

• Pret
• Sljedeće