MOŽDA GRIJEŠIM

Na post: "Što se ono iza brda praši", došao mi je jedan mail. Potpisan. Čitao sam ga par puta i više nisam siguran da li sam taj post trebao objaviti. Jer u načelu, uvijek nečiji tekst nekoga povrijedi. Nekog tko ti je drag, onako bezazleno drag, i objavom nekih riječi, nehotice ga, ne razmišljajući, povrijediš. Žao mi je ako je tako ispalo.Evo tog maila:

"Kad bi Bog na trenutak zaboravio da sam marioneta i darovao mi nešto malo života, iskoristio bih ovo vrijeme najbolje kako znam.

Vjerojatno ne bih rekao sve o čemu razmišljam, ali sasvim sigurno bih porazmislio o svemu što kažem. Cijenio bih stvari prema njihovom značenju, a ne prema njihovoj vrijednosti. Spavao bih malo, više bih sanjao, znam da svaku minutu sa zatvorenim očima gubimo 60 sekundi svjetla. Hodao bih kad se drugi zaustave, budio bih se kad drugi spavaju.

Kad bi mi Bog darovao mrvicu života, obukao bih se jednostavno, okrenuo se k Suncu, otkrivajući ne samo svoje tijelo, ali i svoju dušu. Uvjeravao bih ljude, kako se varaju, kad misle da se u starosti nije moguće zaljubiti. Ne znaju da stare baš zato što izbjegavaju ljubav!

Djeci bih napravio krila, ali uzeo bi im ih dok se ne nauče letjeti. Starijim osobama bi kazao da smrt ne dolazi zajedno sa starošću već s napuštenošću. Toliko stvari bi se naučio od vas, ljudi…

Naučio sam da svi žele živjeti na vrhu planine, zaboravljajući da se istinska sreća skriva u samom načinu penjanja na vrh. Naučio sam da kad novorođeno dijete uhvati svojom malom ručicom očev prst, drži ga zauvijek. Naučio sam da čovjek ima pravo gledati na drugoga odozgor samo onda kad mu hoće pomoći da bi se podignuo.

Toliko je stvari što sam se od vas mogao naučiti, ali u stvarnosti nemam baš puno od toga, jer kad me polegnu u grob, neću više živjeti.

Govori uvijek što osjetiš, a čini sto misliš. Kad bih znao da te danas posljednji put vidim pospanu, snažno bih te zagrlio i molio se Bogu da mi dozvoli biti tvojim anđelom čuvarom. Kad bih znao da su to posljednje minute što te vidim, rekao bih ti ‘ljubim te’ i ne bih glupo pretpostavljao da to znaš.

Uvijek ima nekakvo sutra i život nam daje mogućnost učiniti dobro djelo, ali ako se varam i danas je sve što mi ostaje, htio bih ti reći da te veoma ljubim. Sutra nema nitko zagarantirano, niti mladi, niti stari. Možda danas posljednji put promatraš te koje voliš. Zato nemoj vagati, učini to danas, jer ako se pokaže da sutrašnji dan ne dočekaš, žalit ćeš za danom u kojem ti je nedostajalo vrijeme za jedan osmijeh, za jedan poljubac, da si bio prezauzet da bi im prenio posljednje želje.

Budi stalno blizu tih koje voliš, govori im na glas kako ih trebaš, kako ih ljubiš i budi prema njima dobar; nađi vremena reci im ‘žao mi je’,'oprosti’,'molim te’,'hvala’ i sve ostale riječi ljubavi koje poznaješ. Nitko neće pamtiti tvoje skrivene misli. Zato moli Boga za snagu i mudrost da bi ih mogao izraziti. Pokaži svojim prijateljima i bližnjima kako su ti veoma potrebni".

Gabriel Garcia Marquez

Ovo malo nemušto pišem, malo će njih razumijeti o čemu govorim, tek nakon svega dođe mi da se uistinu zapitam:

"Što je meni ovo trebalo"

NEŠO

• Pret
• Sljedeće