Danas je zauvijek otišao jedan veliki čovjek. Naš Ogulinac - general Petar Stipetić. Naš Pero.
Bivši načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske, stožerni general. U siječnju ove godine pretrpio moždani udar. Stožerni general Petar Stipetić rođen je 24. listopada 1937. godine. U rodnom gradu završio je osnovnu školu i gimnaziju. Završio je Vojnu akademiju Kopnene vojske JNA. Na poziv predsjednika Franje Tuđmana u rujnu 1991. godine general Stipetić prelazi u Hrvatsku vojsku, gdje je obnašao najviše zapovjedne dužnosti: zamjenik načelnika Zapovjedništva zbora narodne garde, zamjenik načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga RH, zapovjednik Sektora Zapovjedništva slavonskog bojišta Đakovo, zapovjednik Zbornog područja Zagreb. Bio je i zapovjednik Hrvatskog vojnog učilišta te pomoćnik načelnika Glavnog stožera Hrvatske vojske za borbeni sektor. General Stipetić bio je načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske od 2000. do 2002. godine, a s te dužnosti umirovljen je u činu stožernog generala. Za aktivno sudjelovanje u Domovinskom ratu i doprinos u stvaranju Hrvatske vojske dobio je brojna odlikovanja: Spomenicu Domovinskog rata, Red Nikole Šubića Zrinskog, Red bana Josipa Jelačića, Red hrvatskog pletera, Red kneza Domagoja s ogrlicom i Velered kralja Petra Krešimira IV. s lentom i Danicom. Također, dobio je medalje Oluja i Bljesak te pohvalu i nagradu ministra obrane i načelnika Glavnog stožera. Na svečanoj sjednici Gradskog vijeća 14. rujna 1998. godine, zamjenik gradonačelnika Vilim Magdić, uručio je Povelju grada Ogulina general pukovniku Petru Stipetiću, kojom se on proglašava počasnim građaninom Grada.
.jpg)
14. 3. 2018.
Nebojša Magdić
Čitanjem tih debila može svako lako doči do zaključka da 80% komentatora letu ko guske u magli prema zapadnom balkanu ali nikako da izlete iz balkanske kaljuže!
Lete i seru na mjestu.
Koju su to školu pohađali u kojoj se nastavniku fučkalo za učenika!?
Sigurno su imali punu kapu udarnih, tj. petica u stvaranju demokracije i građanskom odgoju?
Mogu si misliti na Golom otoku na preodgoju!
Mirovina mi je manja od 8 tisuća kuna. Supruga mi ne radi. Da nema kćeri teško bi.I danas živim u neboderu u kojem sam stanovao i prije, nisam dobio nikakve vile, tvornice, niti sam ičim nagrađen. Moje su nagrade ratna odlikovanja, na koja sam ponosan i ona su moj životni put. Zagrebom mogu šetati uzdignute glave.
I par komentara sa fejsa.
Boris Vukojevic: Jednu ulicu u Ogulinu nazvati po njemu..
Nebojša Magdić: Dobra ideja. Zavrijedio je. Recimo da ime generala Stipetića nosi ulica uz jezero Sabljaci koje je toliko volio. Na primjer - Obala Petra Stipetića ili tako nekako. Blio bi to lijepo.
Neven Ristić Tako je, o tome sam i ja razmisljao! Definitivno bi bilo lijepo
Na ljude poput ovoga primitivca koji se potpisuje Voodoosmile ne treba ni obraćati pažnju.To je dno dna.
Počivali u miru naš genarale.
Svatko o svemu može imati svoje mišljenje i pozitivno je kad se ne ustručava iznesti ga, neanonimno dakako.
Narodni i Ljudski običaj je da (bez obzira što mislili o nekoj osobi) kad ona premine, ili izrazimo žal zbog te činjenice, ili se suzdržimo od bilo kakvog komentara.
Slobodan sam Vas zamoliti da se suzdržite od daljnjeg komentiranja, na dosadašnji način, činjenice da je preminuo naš sugrađanin Gospodin Petar Stipetić.
Po običaju, neću ulaziti u polemiku s komentatorima.
Gospodina Stipetića nisam osobno poznavao, ali sam ga znao povremeno susresti, no doživljavao sam ga kao Gospodina, Čovjeka, Vojnika, Zapovjednika i Generala (ne nužno tim redom) koji je svojom skromnošću i samozatajnošću (a to su osobine velikih) zaslužio moje poštovanje.
Pokoj mu vječni, a obitelji iskrena sućut.
Voodoosmile ti si za psihijatriju. Nas Pero nije dobio cin, on je skokovan... kome ja pricam
Petre, hvala Vam i laka Vam hrvatska gruda!
Obitelji i mnogobrojnim prijateljima iskrena sućut!
Rip.
Obitelji i mnogobrojnim prijateljima iskrena sućut!