INSTITUCIJE RUŠE GARAŽU

Evo jedne male pričice, koja zorno govori kakvo smo mi čudnovato društvo. Đole bi to mudro rekao: „Ovo je priča i za suze i za smeh.......“.

Dakle u ovoj priči, čovjek rekonstruirao staru kuću i uselio se u nju pred 25 godina. Gdje. Odmah na zavoju, iznad Jankovog jaza, te Velikog i malog vira. Za neupućene, na početku ulice Šetalište Krlenac. Uredio čovjek, imenom i prezimenom Mate Vučić, okoliš oko kuće, kad preko puta, na stazi koja je nekad vodila u kanjon Dobre, počeli savjesni građani odlagati smeće. Mate odveze smeće jednom, pa drugi puta, pa još nekoliko puta a pošto je netko uporno i dalje ukrašavao taj dio svojim otpadom, odlučio Mate na tom dijelu napraviti nadstrešnicu ispod koje je parkirao svoj auto. Nije možda bilo u redu jer se radilo o društvenom zemljištu, ali je svakako je bilo oku ugodnije, od hrpa smeća o kome, osim Mate, nitko nije brinuo.. Pored toga, naš Mate, onako vrijedan odluči urediti i zapuštenu površinu uz prometnicu u produžetku prema Vučićima, uz desnu obalu Dobre, dužine nekih 30-ak metara. Tek toliko da mu onako unedeđena, ne bode oči. To inače spada u uže središte grada, ali o tome se nitko nije brinuo. Očistio Mate i tamo hrpe smeća, zasijao travu, postavio ukrasne betonske blokove da bi spriječio nelegalno parkiranje i krenuo u održavanje. Kupio svojim novcem kosilicu, 25 godina uredno kosio bez da bi dobio i kunu za gorivo, i od sveg svega stvorio mali park, oku ugodan, u kome su se za ljetnih vrućina šetači znali odmarati. Dao je napraviti i par klupa. Ali dragi mladi gosti obližnjeg lokala, u alkoholnom zanosu, uporno su svakog vikenda, klupe lansirali u korito Dobre. Pa je od klupa odustao.

Jedna, prije zapuštena gradska površina, zahvaljujući vrijednom čovjeku, postala je mali ukras tog dijela grada. Da mu nitko, ni hvala nije rekao. Čak suprotno. Uvalili mu gospoda, ni manje ni više, nego pravnu državu.

Nakon 25 godina nekome proradila savjest. Ili zloba. Ili ogulinski jal, što li drugo. I kilave naše institucije, odlučile odjednom djelovati. Raditi svoj posao. Od svih na brzinu sklepanih drvarnica i garaža, od svih sprdnji, stračara i razno raznih ilegalnih građevina gotovo u središtu grada, nečijem je oku zasmetala upravo Matina uređena nadstrešnica - četiri stupa, par gredica i desetak salonit ploča. I dođe naredba. Ruši. Čak su mu i nekakvu odluku zaljepili na stup. I Mate, ko legalista, čas posla ukloni nadstrešnicu. Ali došavši valjda pameti, da ne ispasne budala, prestade kositi i uređivati park preko puta svoje kuće, što je radio četvrt stoljeća. I što sada. Institucije odradile svoj posao, ili bolje da kažem, provele nečiju zapovijed i ... na tome stale. A što je sada s tim malim parkom gospodo iz institucija?. Navratite, ako vam nije teško dignuti vaše guze iz klimatiziranog prostora, i pogledajte kako sada, nakon vaše intervencije, sve izgleda. Opet se polako ali sigurno, sve pretvara u šikaru. U đunglu vašeg/našeg nemara. Pa zar stvarno morate razjebat svaku malu, lijepu inicijativu u ovom gradu.

Evo obavijesti. Mate ruši.

Uhvatio se Mate posla i časkom nadstrešnica ode u povijest.

E kad već institucije djeluju na takav način, ni Mate više ne želi obavljati tuđi posao. Ovdje gdje se je pred samo mjesec dana zahvaljujući njemu i golf mogao igrati, polako caruje travetina.

Uskoro će ovdje krenuti šikara.

Vjerojatno će srijedom u nekadašnjem parku biti i parkiralište.

Zaštitni betonski stupić, koji više ničemu ne koristi.

Photo byNešo-Skorašnik

 31. 7. 2016.

Nebojša Magdić