RADOVI NA CRKVI, BAŠ U VRIJEME ADVENTA.
U subotu smo zapalili treću adventsku svijeću. Svijeću veselja i radosti. A baš toga što nam, u ovim turbulentnom vremenu svađa i podjela, najviše treba. Ali o tome, možda drugom prilikom.
Sada, naprosto ne mogu a da se ne osvrnem na tužno i žalosno stanje oko crkve Svetoga Križa. Pred oko dva mjeseca, na stranici Župa je objavljeno:
„S radošću vas obavještavamo da su započeli radovi na obnovi fasade naše župne crkve. U prvoj fazi obnova obuhvaća zvonik i pročelje, a prema financijskim mogućnostima radovi će se nastaviti i na ostalim dijelovima crkve“.
Radi se o, za crkvu, velikoj investiciji. Ministarstvo kulture izdvojio je 150 tisuća eura a Grad je pridodao još 50 tisuća.
To je O.K. Crkva, izgled crkve, kao jednog od simbola grada simbol grada, baš nije bio reprezentativan.
I posao je dobila tvrtka, čija je tabla s osnovnim informacijama, koja mora biti na svakom gradilištu, čudnovato nestala.
Dakle, priča ide ovako. Došli neki ljudi, šetali oko crkve dan dva, promatrali nešto mudrovali, valjda dogovarali što učiniti. Kao da rade katedralu Notre-Dame. I postavili ljudi skelu. Obložili je jutenom zavjesom i pustili tjedan dana da malo odstoji.
I onda došli radnici. Malo su me dečki, iz Tibeta ili Filipina, nisam pitao od kuda su, podsjećali na ono vrijeme samoupravljanja i socijalizma. Trojica, četvorica sjede na klupi pred crkvom, i stručnim okom promatraju što rade dvojica na zvoniku. I tako par dana.
Onda su nekim čudom, nestali u nepoznatom pravcu. I oni s klupa, i oni sa zvonika.
Pa je prošlo par dana, da bi došla druga ekipa. Ovi su bili malo radišniji od one prve ekipe. Dovezli su nešto nekakvog materijala, radili na fasadi ali nekako nevoljko, što baš nije obećavao brzi završetak projekta.
Onda su i ti, netragom nestali. Jednoga dana više ih nije bilo. Jednostavno, sparili. I iza sebe ostavili košmar. Po podu otučena žbuka, dijelovi fasade, od vjetra pokidana jutena zaštita, neuredan improvizirani ulaz u crkvu. Riječju, smeća koliko voliš. I to baš u ovo blagdansko vrijeme, kada s radošću očekujemo Božić.
Uostalom, da vas dalje ne gnjavim, samo pogledajte sličice.
Vjetar potrgao zaštitnu juteno uavjesu. U ovo blagdansko vrijeme,prava umjetnička instalacija.
Građevinski otpad
Ulaz u crkvu. A Bože te sačuvaj.
Ni za ove unikatne jaslice nije bilo mjesta.
15. 12. 2025.
Nebojša Magdić
Kontakt e-mail:
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
A šro se tić ovih radova u adventsko vrijeme i gdje su radnici ni župnik ne zna.
Lijepo je da je država dala 150.000 €, Grad 50.000 €, i da se jedan od simbola grada napokon ne mora sramiti vlastite fasade. I to je točno onaj tip ulaganja gdje čovjek kaže: “E, bravo.”
Ali onda uđeš u kadar… i shvatiš da je Ogulin dobio specijalnu adventsku ediciju građevine:
“OBNOVA – SEZONA 1: SKELA, JUTA I NESTANAK LJUDI”.
Dakle, scenarij ide ovako: dođu “stručnjaci”, šeću oko crkve kao da obnavljaju Notre-Dame, mudruju, mjere, gledaju u nebo, pa postave skelu. Skelu obuku u jutu. Juta stoji tjedan dana. Valjda se “aklimatizira” na klimu.
A onda dođe ekipa – tri sjede na klupi i promatraju dvojicu na zvoniku. I tako nekoliko dana, kao dokumentarac: “Čovjek i skela – suživot u prirodi.”
I onda… puf. Nestanu svi. Klupa ostane. Skela ostane. Juta ostane. Otpad ostane. Ulaz ostane. Radovi? Ostanu u teoriji.
Pa dođe druga ekipa. Radi malo više, donese nešto materijala, pa i oni nestanu kao da ih je progutao isti portal koji je progutao i onu obveznu tablu gradilišta.
Jer tabla je, čudom, nestala. A ja, naivan, mislio da tabla “mora biti” na gradilištu. Ali očito u Ogulinu to spada pod “opcionalno”, kao kaciga na motoru i zdrav razum u komentarima.
I sada imamo adventsku scenografiju:
jutena zavjesa koju je vjetar pretvorio u umjetničku instalaciju “Sve je u tijeku”
građevinski otpad kao blagdanski ukras “Smeća koliko voliš”
ulaz u crkvu tipa “Bože sačuvaj” (doslovno)
i osjećaj da je projekt vođen po metodi: “Kad stignemo – stignemo. Ako stignemo.”
I sad dolazimo do najdražeg dijela: komentari.
Odjednom se pojavi “Qte” i krene po starom ogulinskom receptu: ne pričaj o skeli, nego o stranci.
“Ta je u HDZ-u, nikakvo čudo onda.”
E, moj lažni Qte… ako već kradeš nick, nemoj krasti i logiku.
Jer evo ti kratko, a da i Matrix razumije:
Stručni nadzor nije tu da “nadzira kad se radi”, nego da ostane trag kad se ne radi.
Nadzor može (i mora) evidentirati stanje, kašnjenja, nered, sigurnost ulaza, zaštitu prolaznika, vođenje dnevnika, dinamiku, upozorenja investitoru, sve ono što sutra sprječava bajku: “Nitko nije znao.”
A to što je netko “navodno u stranci” nije argument, nego dimna zavjesa — i to još lošija od ove jutene, koju je vjetar već rasparao.
Pa ajmo se držati teme, jer tema je jasna i bez politike:
Tko je izvođač i gdje je tabla?
Koji je ugovoreni rok i dinamika?
Tko je odgovoran za urednost i sigurnost ulaza?
Ima li penala kad se radovi pretvore u “nestanak ekipe”?
I da završim u pravom Qte tonu, s jednom adventskom istinom:
Svijeća radosti lijepo gori. Ali skela ne grije kuću.
Ako već obnavljamo simbol grada, onda neka to bude obnova – a ne reality show “Tko je odnio radnike?” i umjetnička izložba “Otpad u došašću”.
Istina nije u komentarima. Istina je u tabli, ugovoru, rokovima i metli.
Kad ce domijenak u otoku?
Kad Plenkovic Srbe casti!