Kada neki projekt kreće u pogon, obično kreće s probnim radom. Da se vidi, kako će funkcionirati. Pa poučen tim iskustvom, i ja to radim. Jer kada namjeravam zatvoriti ovaj „projekt“ - blog Ogulin u srcu i fejs, ja ga najprije probno zatvaram. Da vidim kako će to funkcionirati. I baš kada sam krenuo s tim probnim zatvaranjem bloga, uleti mi još jedan u nizu „bisera“ mog omiljenog Grumfića. Ovaj puta samo se pitam – a koji ti je k…c, Grumfić to trebalo.
Naime vrli, tzv. gradonačelnik Domitrović, ovaj puta prikazao nam se u punom sjaju. Napao ni manje ni više, nego svoju kolegicu, saborsku zastupnicu, Anđelku Salopek. Jer je zločesta Anđelka, zamislite, na svom fejsu objavila fotkicu gdje sa suprugom Željkom, na koncertu MPT, drži ponosno hrvatsku zastavu. A znate kakvu. Za ne povjerovat. Onu s prvim bijelim poljem. Koja je po nekima, i suviše hrvatska. Strašno. Prvo bijelo polje. Strahota. Anđelka, Anđelka. Prvo bijelo polje. Pa kako si se samo to usudila.
I Grumfić je odmah, kao pravi rodoljub, domoljub a posebno sebeljub, promptno reagirao. Pozivajući se na Zakon o zastavi i grbu, hitno je zatražio od omrznute mu vladajuće ekipe HDZ-a, da natjera institucije da u ovom slučaju postupe po postojećem zakonu. Navodi:
„Voljeti domovinu i biti domoljub, prije svega znači poštivati njen ustav, zakone i sve važeće propise. Vjerujem u institucije naše države i nadam se da će postupiti po postojećem zakonu“.
E moj Grumfić, voljeti domovinu i biti domoljub, između ostalog znači BRANITI TU DOMOVINU. A ti si, kada je trebalo braniti i grad i domovinu, kako kažu tvoji „obožavatelji“ iz VGPK, zbrisao je u Rijeku. Valjda braniti Kantridu. Ili 3. maj. Ili Opatiju. Tvoj grad branili su neki drugi domoljubi. Pravi. Istinski. Danas marginalizirani. A tebi je ostalo samo ružno politiziranje.
Što je sve ovo sa zastavom drugu Domitroviću trebalo značiti, ne znam. Nije valjda mislio Anđi izvaditi kartu za Goli otok ili primjerenije, Sv. Grgur, kamo su njegovi prethodnici komunisti, slali na „preodgoj“ one drugarice koje su nešto ružno, ne rekle, nego samo pomislile. Naravno da to Grumfić nije mislio, šalim se. Ali željno očekuje da će institucije, gđu. Anđelku, barem, na bilo koji način kazniti i pokazati joj žuti karton .
Gledajući ovo zapitao sam se – koji sam to ja naivac. Vjerovao sam u jedan pošteni, ljudski odnos vladajućih i oporbe radi interesa ovoga grada, u želji da nam svima bude bolje, ali, pokazalo se da sam nerealni optimista. Ovom svojom političko bravurom, Grumfić je kontaminirao, i inače već zagađen javni prostor, i poradio na dodatnoj podjeli već dobrano podijeljenog grada. Što je uglavnom njegova zasluga. Gradonačelnik „grada koji raste“, javio se s ovim pamfletom, valjda očekujući da će za ovakav istup biti od drugova u Zagrebu nagrađen, i da će se na stranačkoj hijerarhijskoj ljestvici, popeti stepenicu više. Apetiti su mu, kako kažu, veliki. Samo je on mali .
Što se pak prvog bijelog polja tiče , najviša znanstvena i umjetnička institucija u Hrvatskoj - HAZU, svojom Deklaracijom naglašava da je službeni grb Republike Hrvatske, zakonom jasno definiran i jedinstven, ali da su se povijesne varijante šahiranoga grba – s početnim bijelim ili crvenim poljem – tijekom stoljeća podjednako koristile i poštovale.
Pametnome dosta – Grumfiću očito nije.
Akademici upozoravaju kako su prijepori koji sugeriraju da upotreba jedne varijante isključuje drugu lažna dilema, bez utemeljenja u historiografiji.
I tako u ovoj priči, znanstvenici iz HAZU drumom, a partijski aparatčik iz Ogulina, kolokvijalno nazvan „pakna majstor“– šumom.
Za ilustraciju evo nekoliko, po Grumfiću, fotkica sumnjivih grbova sa zamislite – prvim bijelim poljem.
Hrvatski nogometni savez.
Jesu li i ovi Hrvatski sokolovi iz budve sumnjivi.
Da je živ i Dražena bi neki mudrac prijavio.
Za Anđelku zbog ove fotkice, Grumfić poziva da institucije djeluju.
Tito pod grbom s prvim bijelim poljem. Grumfić, odmah prijaviti.
SAVJET za fejs frendove: NE LAJKAJTE. Jebi ga. Kaj je sigurno, sigurno je. Vrag nikad ne spava .
21. 7. 2025.
Nebojša Magdić
Zadruga obrtnika izgleda ko braniteljska zadruga
njegovoj Svitlosti ; Ajde gasi to , umra je dotur Vice....
Tako je i kod nas umrlo normalno pa .... gasi ...
Ne gasi Đebedaja. Ostalo mi je još par postići kaj sam napisal pa zaboravil na njih. A onda .......
Moj gospodine Đebedaja. G. Ranogajec je kroničar zbivanja u crkvi na području cijele županije i kroničar zbivanja u osnovnim školama. Tu ponekad ubaci sport ili kviz i to je sve.
U predizbornoj kampanji Ogulin.eu za koga on jedini piše kao stranački portal Hdz-a nije učinio ništa pa se pitam kakva j svrha njegova postojanja.
Samo Nešina rekapitulacija pred izbore onog što je Hdz učinio od 1990. do 2017. vrijedila je više nego sva kampanja Hdz-a i njihovog portala.
Moram dodati i angažman VGPK koji su prezentirali sve što nam je Sdp učinio za svoga mandata. Toliko dubioza i mutnih poslova te vladanjem medijima na što su Klekovci ukazivali, u jednoj normalnoj sredini koštalo bi ih vlasti. U Ogulinu ne. Pa si mislite.
p.s
Ako ti Đebedaja citiraš tekst pjedme onda bi bilo lijepo da to stavih u navodnike i da potpišeš autora.
Koristio su "Ako je ovo kraj" od Minee. Prijezajem lijepo se uklopilo.
Pa zač bi citate pisal u navodnike. Je je Mineica je prava mačka, dobro ni ono graciozna ko Hanka Paldum, ko Zorica Kondža ali...Ovo je poseban distrikt, rezervat kaj ne
poznaje pravila i stroge pravopisne manire. Ovdje smo takvi, kakvi jesmo. Pa kaj ni lipo nekad bez brige bez pameti istres gro misli. Neplanski, olakšat onu mrenu što tišti, što se plete iza očiju. Ja nekad tako slobodan hodam gol, u gaća po dvoru, bližoj dokilici. Bezbrižan, slobodan od ustajalih komentara, i podsmjeha. Slobodan od normi i protokola. Eto "Budi slobodan" jer stihovi su kao i voda, kao i znanje -univerzalni, od nekog genijalca uočeni, kao četverolisna djetelina iz beskrajnog zelenila ubrani, i dani da se prenose i evoluiraju. Mjenjaju konturu, jezik i oblike. Tako i ovi tekstovi, crtice što ih ostavlja ovaj blog, nebi trebali ostat u eteru, nekoj http adresi internetskih bespuća...trebali bi promjenit agregat, stanje. Trebalo bi ih ukoričit. Jer jednom ih zanesenjak, štobionorekli boem prije svih zapazi, udahe im formu i život. Na onima koji umiju, sada kad smiraj stvaralački je tu, kad žar sve više gasne, da prepoznaju i omoguće da ove crtice što u stih, što u strofi nađu svoju stranicu u jednoj knjizi. To bi bilo baš ono fest dobro za nas, za Ogulin.