Eto, i službeno nam stiglo proljeće. Polako, nekako stidljivo, krenuli prvi pupovi, pa cvijetovi, pa čarobno zelenilo. A da - i čarobne hrpe smeća, tik uz prometnice.
Kada god se nešto u gradu radi, od kada znam za sebe, stalno nešto prigovaramo. Nikad nam nije ništa dobro. Pa zašto to, pa zašto baš tako, pa zašto baš sada, pa tko će tu maznuti lovu, pa ovo, pa ono, i tako godinama. Mali mlijun pitanja, uglavnom onih, koji pojma nemaju. A tu se ponekad, skrušeno priznajem, nađem i ja s nekom svojom mudrolijom.
Pošto što je prošlog vikenda, divljački oštećen Cesarovac, a na meti je bilo i dječje igralište u gradskom parku, gradonačelnik Domitrović nada se da će policija uspjeti pronaći počinitelje.
Vrelo Cesarovac, podsjeća na vrijeme izgradnje prvog ogulinskog vodovoda 1847. godine. Voda do njega u početku je iz Turkovića tekla drvenim cijevima, kasnije glinenim koje su 1882. godine zamijenjene željeznim. Natpisi na zdencu potječu iz 1882. kada je Cesarovac dobio današnji izgled. Prema nekim izvorima, u kupoli na vrhu zdenca, nalaze se imena časnika nekadašnjeg krajinskog vojnog garnizona. Pred 15-ak ili možda koju godinu više, na inicijativu Grada, ogulinski akademski kipar Ante Brčić, temeljito ga je obnovio.
Kada je stari park osuđen na rušenje, malo smo, onako sentimentalni, ronili suze za njim. A onda je zasađen novi na koji se polako navikavamo, jer se već sada dobro vidi da će nekim novim generacijama biti drag, kao nama, onaj stari.