BIO MALO NA MORU I USPIO SJE...TI MOBITEL I LEĐA.

Zadnji post na blogu „Ogulin u srcu“, objavio sam pred mjesec dana. Onda mi se nešto dogodilo sa stranicom. Sada, jel' je netko hakirao, a ne vidim razloga za to, jer ništa posebno opasno ili pametno ne pišem, ili je nešto drugo u pitanju, pojma nemam. Tek jučer je administrator uspio nekako posložiti kockice i vratiti stranicu, ali još uvijek postoji problem sa fotkama. Na nekim postovima su izgubljene a na novom postu ih ne mogu postaviti. Radi se na tome. Ovo je obavijest za pratitelje bloga "Ogulin u srcu".

Za to vrijeme, piskarao sam malo na fejsu. Najavio program za dane Grada, koji je ove godine bio iznimno bogat, i kojim su vjerujem svi zadovoljni, te zbrisao na more. I objavio tri fotkice sa Paga. Onda je meni glupome, moj pametni telefon, prvi dan otkazao poslušnost. Ničim izazvan, bez moje dozvole, odlučio se okupati. I iz ruke, bućnuo u more. Od tada ne radi. Prvi dan bio sam kao izgubljen. Izbezumljen. Očajan. Mučile me suicidne misli. Lutao skrhan od boli uz obalu. Jebo te, kako ću sada bez igrice, kako ću bez fejsa. Drugi dan bilo mi je već nešto bolje, a treći dan bio sam totalno izliječen od bolesti fejsbuka i društvenih mreža. Mobitel mi nije falio. Osjećao sam se k'o preporođen. Čisto normalan. Moralno osvježen. Jedino mi je problem bio što nisam mogao telefonirati a ni primati pozive. Sada sam stavio mobitel u „induciranu komu“, i čekam što će biti. Niti vas zovem, niti me zovete. Čisto uživanje. Za mene i vas.

A pored tog nestašnog/pametnog mobitela, još sam uspio napraviti jedno sranje. Naime, dječački razigran, umišljen, siguran u svoje fizičke sposobnosti, pun lažnoga elana, odlučio sam se za morsku akrobaciju, što je sve završilo nezgodnim, zapravo gadnim padom, koji je u prvom trenutku izgledao stvarno ružno. Izvukli me dobri ljudi na kopno, a po izrazu lica vidim da su u sebi govorili: „Kud ćeš budalo s takvim akrobacijama. Pa nemaš 20 godina“. No ipak nije sve crno. Bubrezi su nakon liječničkog pregleda u redu, i sada samo još čekam nalaz o stanju kralježnice. Tu je malo problem, jer ne mogu ležati na leđima i sjediti. Tako da ovih nekoliko, zapravo bespotrebnih rečenica, piše moja osobna tajnica a ja stojim i diktiram.

Koliko će taj problem sa sjedenjem i nemogućnošću pisanja trajati, ne znam. Za to vrijeme ću onako komotno raditi copy paste, jer vidim da ima dosta zanimljivih stvari za objaviti.

Bog i fala, i nemojte kaj zamerit.

 

 

1. 10. 2023.

Nebojša Magdić