DUGI VIKEND ZA NERADNIKE
S današnjim danom, dični i visoko štovani zastupnici hrvatskih građana, jedni u Hrvatskom državnom Saboru a drugi u Hrvatskom Saboru, počinju Veliki tjedan. Točnije, dugi tjedan koji će provesti na zasluženom godišnjem odmoru.
Jer dajući sebe, i sve od sebe, potrošivši sve intelektualne sposobnosti, iscjedivši mali i veliki mozak i leđnu moždinu sve do riti, iscrpljeni i onemoćali, vape za odmorom. Radili su krvavo za jadne saborske plaće. Ratovali su jedni protiv drugih – lijevi protiv desnih, desni protiv lijevih, Most protiv svih, svi protiv Mosta, koristeći sve dozvoljena i nedozvoljena verbalna oružja. I to najviše u saborskom kafiću. Jer u samoj sabornici, bili su rijetke biljke. Gotovo nevidljivi. Nepostojeći. Onih par naivaca koji su slučajno ostali u stravično praznom Saboru, zastupali su svoje biračko tijelo i dušom i srcem. Nisu dali da ih politički protivnici zajebu. Na Markovu trgu vodili su svoje idološle bitke, jer gospodarske nisu ni mogli, pošto se u gospodarstvo i ne razumiju. Oko ničega se nisu mogli složiti. Od onih najbanalnjih, do krucijalnih stvari. Nisu se mogli složili ni oko partizana, ni oko ustaša, ni oko ministara, ni oko ni oko branitelja, ni oko javnih i tajnih službi, ni oko toliko potrebnih reformi.......nisu se mogli složiti u ničemu. Osim u činjenici, da su, po svom jednoglasnom sudu, dali sve od sebe i da im treba odmora. I odjednom i lijevi, i desni, i srednji, i crveni, i plavi, i crni, i žuti i saborski likovi svih ostalih boja, konačni su se na opće veselje hrvatskoga puka, njih 150 složili u jednome – idemo tjedan dana doma. Tvrtku kojoj su na čelu, a koja se zove Republika Hrvatska d.o.o., ostavili su u k...cu. Zajebali su sve što se je moglo. Iz jedne prelijepe zemlje napravili su gubitaša, svjetskog dužnika, sprdnju s rejtingom na dnu dna, s kvalifikacijom „smeće“. I za takav trud nagradiše se zasluženim odmorom. Ministar Butković promptno je naložio Jadroliniji ili kako se to već zove, da uvede dodatne trajektne linije na otoke, kako cvijet hrvatske političke izmišljotine, ne bi uzalud trošio svoje vrijeme i da bi što prije došao do svojih vikendica i vila.
A s druge strane, postoji jedan stvarni, realni svijet, postoje dobri i naivni ljudi koji su ovim saborskim tipovima bez trunke poštenja, izglasali povjerenje i debelu lovu. Ti ljudi, niti jesu, niti će imati Veliki tjedan, odnosno dugi vikend od sedam dana. Šljakati će kao sav normalni svijet, ne tražeći kruha nad pogačom.
Sve si, onako hipotetski, smišljam priču. Dolazi radnik, recimo Mike, k našem Gavanu i kaže:
„Ajmo šefe spojit Telovo pa projt ovi sedam dani doma“.
Vidim dalje u priči, kako Gavan elegantnom kretnjom pali najvećeg Caterpilara i hladnokrvno se preveze preko Mikete.
Ili u „Gavriloviću“ dolazi radnik, recimo Marko, i kaže:
„Ajdemo gazda Đuro spojiti ovaj tjedan pa da se malo odmorimo“. A gazda Đuro, hladnokrvno ga ubacuje u najsuvremeniji stroj za mljevenje i drugi dan na tržište izbacuje novu robnu marku – Radnička pašteta.
Ili dolazi radnik gazdi Konzuma sa sličnim zahtjevom i drugi dan završi na polici kao tuna u maslinovom ulju.
Ili, dolazi radnik ex. šoferu i sada „farmaceutu“ Luki Raiću s istim prijedlogom i drugi dan završi na policama u ljekarnama, u obliku tablete za smirenje.
I dok ja tako lementiram na zadanu temu, i dok je narod ogorčen postupkom „saborskih bećara“ i pomanjkanjem bilo kakve empatije s njihove strane, oni već toćaju svoje guzice u nekoj uvali plavog Jadrana. I tako tjedan dana. A narod, umjesto da spaja dugi vikend, muku muči da spoji kraj s krajem. Što mu sve teže plazi za rukom.
23. 5. 2016.
Nebojša Magdić