BANANIN POUČAK - GRAĐANI, VELEGRAĐANI, MALOGRAĐANI.

Već godinama u siječnju padam u nekakav bed. Jednostavno ne funkcioniram. Naprosto me razdire nekakav unutarnji nemir, ne komuniciram gotovo s nikim, sav sam izgubljen, zbunjen, smeten. Ne znam što mi je u glavi. Košmar. Mozak je zaista, čudna biljka. I ne da ne pišem na fejsu i blogu, nego gotovo ništa ne čitam. Tako sam tek sada, kada sam se malo „povrnil“, otkrio „biser izjavu“ Ivana Vukovića nakon održanih predsjedničkih izbora, iz koje se da iščitati, da u ovom gradu ima popriličan broj malograđana – eufemistički prevedeno, imamo popriličan broj kompleksaša ,mediokriteta, provincijalaca, demagoga, oportunista, primitivaca, blefera........ ect !!!

Pa sve malo kontam - kakvi su to i koji malograđani. Kako ih je naš Bananko prepoznao. Jesu li to oni što slušaju turbo folk, ili oni što vrijedno u društvu kopaju nos,  čačkaju u javnosti uho i češu jaja, imaju kockaste glave, niska čela, pale se na Severinu.

Na ovu malo nezgodnu i ishitrenu izjavu, reagirali su iz Ogulinskog HDZ-a. Onako nježno, kako to oni znaju. Klasična „vineršule“. Odgovaraju onako, na „finjaka“, u rukavicama. Držeći se valjda one – tko tebe kamenom, ti njega kruhom. Ali u politici to ne prolazi. Gradski čelnik HDZ-a i saborski zastupnik Tomislav Lipošćak, to će jednom morati shvatiti. I prilagoditi retoriku.

Dakle, na stranici HDZ-a pročitah:

„Izjavom kojom se aludira da je pobjeda Milanovića pobjeda "građana nad malograđanima" Ivan Vuković poslao je jasnu poruku i Ogulincima. U Ogulinu je 55% birača koji su izašli na izbore i svoj glas dali Kolindi Grabar Kitarović. Poručiti gotovo 3700 stanovnika Ogulina da su malograđani uistinu je neprimjereno. Žalosno je da na ovakvu izjavu nije reagirao niti Dalibor Domitrović - gradonačelnik Grada Ogulina - koji je sjedio do njega!
Podsjetimo, Ivan Vuković predsjednik je županijske, a Dalibor Domitrović gradske organizacije SDP-a. I jedan i drugi su Ogulinci“.

Toliko od HDZ-a.

Ovom izjavom, datom u nekakvom „blaženom“ stanju, Bananko iz samo njemu znanih razloga, još jednom baca kost oko koje ćemo se glodati, još jednom sasvim neprimjerenom izjavom iz samo njemu znanih razloga dodatno dijeli grad i građane, još jednom iz samo njemu znanih razloga ruši ono nešto malo sloge što je još ostalo među ljudima ovoga grada. Još jednom ruši mostove nekih prijateljstava. Iz samo njemu znanih razloga pretvara nas u malograđane. I time vrijeđa dio svojih sugrađana. Ma jebla vas, nas, njih i svih, takva politika.

Banana je nakon umirovljena Vučića, daleko najjači političar u ovom gradu. I najmudriji. I najprodorniji. Sada kada je dobrano kapitalizirao svoj politički put, koji je u Ogulinu jedinstven a i u Hrvatskoj rijedak – kada je uspješno plovio od krajnje desnice (HDS) preko liberala (HSLS) pa do ljevice (SDP) , mogao bi uživati u svojoj političkoj mirovini a ne sijati mržnju i razdor.

Zašto se u ovo pletem. Jednostavno zbog toga što je I.V.Banana i mene svrstao među ovih 3.700 Ogulinaca - malograđana koje spominje Lipošćak. Pa eto imam i pravo i mogućnost da se branim. Glasao sam za Kolindu i ako mi je Zoki bio, i sada je, i zabavan i simpa. Ali predsjednica je, za razliku od Zokija, ipak predsjednica - lijepa. A to nije za zanemariti. Barem ne kod mene.

I sada sam ja, glasajući zajedno s onih 3.700 Ogulinaca za Kolidnu, ni više ni manje nego, po Bananinim kriterijima - malograđanin. Ili da eufemizam „malograđanin“ malo proširim. Ne da smo ja i 3.700 Ogulinaca malograđani. Uz nas se mogu vezati i zgodniji eufemistički pojmovi kao:   kompleksaš ,mediokritet, provincijalac, demagog, oportunist, primitivac, blefer, narcisoid, diletant, dogmatik, balkanac, skorojević, šovinist, licemjer, imbecil. Pa si izaberite što ćete kao malograđanin biti.

I onda se, potaknut Vukovićevom već viđenom retorikom i svrstavanjem na nekakve malograđane pitam - koji sam ku..c još u gimnaziji, i ako nije bilo službena lektira čitao James Joycea. Zašto sam ko klinac mlatio po Šekspiru i ruskom romantizmu a nisam trebao?. To vjerovatno čitaju samo malograđani.

Zašto i dan danas mogu prepoznati Monea i Manea i francuski imporesionizam i Toulouse-Lautreca, onako na prvu. Zato valjda što sam malograđanin. Za koji sam ku...c , još kao deran čitao Orvela – 1984 i Životinjski farmu, i Philip Dicka, i mog omiljenog homića A. Klarka. Zato što je to vjerovatmo, malograđanska ekipa.

Za koji ku...c sam umjesto Ive Robića i Marka Novosela slušao Beatelse, Stonse, Cream, CCR, Zeppeline, Dylana, Springstina.

Za koji sam pimpek umjesto Tozovca slušao Arsena, a sada umjesto Saše Matića, slušam Đoleta. A i L. Koen mi se, u neki kasni noćni sat, valjda kao malograđaninu, omakne.

Zašto sam sva ta sranja apsorbirao. Valjda da bi me sada neki moj simpa ex prijatelj, nazvao malograđaninom. 3.700 Ogulinaca, Banana udara moralnu pljusku, svrstavajući ih po njegovim kriterijima, u nekakve manje vrijedne građane drugoga reda. Možda bi trebali nositi plave vrpce oko ruke da nas se prepozna. Ljude od kojih se mnogi dižu zorom da bi zaradili koru kruha, prehranili obitelj, odškolovali djecu. U ovih 3.700 malograđana spadaju i mnogi ogulinski intelektualci koji su se eto valjda  zajebli i glasali za Kolindu. To se doktori, inženjeri svih struka, profesori, pravnici.......zadrti desničari i po Bananku, malograđani. Tu su i oni, kojima, recimo, poput prof. Hrvoja Magdića, Matica Hrvatska u svojim izdanjima tiska znanstvene radove. I oni su malograđani. Još od stoljeća sedmog. Pa je li prijatelju Banana, tih 3.700 tvojih sugrađana baš toliko beskorisno i nevaljalo.  Uz tvoj lik beskrajno domišljatog političkog perverta, veže se i proteže kolona pitoresknih figura tebi omrznuzih malograđana: birokrata, badavadžija, sitnih lopovia, kretena.......

Daj Ive, kaj će ti to. Sad kad si kockice u životu tako zgodno posložil. I Bog ti je lipo dal. Pa ne muljaj onda narod. Ne dili ga i ne svađaj. Uživaj  dok moreš, jer već si u lipi godina. „Rudarski“ si, kako veliš, delal, pa je red da se malo i odmoriš.

Dobro, jesam li ja Banana stvarno malograđanin. A rundu sam platil. Bit će to dokaz da jesam

 

Bog i fala i nemoj kaj zamerit.

 

5. 2. 2020.

Nebojša Magdić