ŠTO JE JURE HTIO REĆI

 

 

U ove vruće ljetne dane, valjda sam jedan od rijetkih bedaka koji se pokušavaju osvježiti, ni manje ni više, nego lutanjem bespućima interneta. Jako pametno. Baš bistro. No od sebe nikakva, nešto pametnije nisam ni očekivao.

Tako, umjesto da iz Starog grada stručnim okom pratim ogulinsku žensku ljepotu, jer od Ogulina su ljepše jedino Ogulinke, ja u hladu svog malog studija „blaznim“ po netu i naletih na lika koji se zove Maks. Maks je tipčina koga ne j..be vrućina, već redovito i stručno analizira ono što se događa valjda samo nama jadnim Hrvatima i građanima opljačkane, Lijepe naše. Tako Maks piše, kako je zaspao za vrijeme radio prijenosa Gradskog vijeća, jedino je uspio zabilježiti komentar g. Jure Turkovića, na izvještaj o radu Radio Ogulina. Ajde, mislim si ja, kad je Maks već zapeo za taj Jurin nastup, a nije ga komentirao u posebnom postu kako je najavio, da ga malo ja poslušam. Slušam dakle tonski zapis nastupa Jure Turkovića jedan puta i ništa mi nije jasno. Valjda od vručine, mislim si ja. Pa poslušam drugi puta, ništa mi nije jasno. Ma to mi je još od Černobila, kontam ja. Slušam Jurin komentar treći put ali nikako da shvatim što je pjesnik htio reći. Ma to mi je zbog loše bioprognoze, pokušavam sam sebe opravdati. Naravno, šalim se. To je moj fah i odmah sam shvatio što je Jure htio reći. No taj dobar, pošten čovjek, od kojeg nisam u životu čuo ružnu riječ i koji nikoga u svom političkom radu nije uvrijedio, jednostavno nije bio dorastao zadatku koji je pred njega, čini mi se, "pod mus", stavila partija. Nabrajao je g. Turković neke naslove, slagao neke nemušte konstrukcije, povlačio čudne paralele, mučio se verbalnom akrobatikom i sve mi se činilo da mu je i samom neugodno što je baš njega pripao zadatak objasniti slušateljstvu kako na lokalnom radiju ne vole HDZ već favoriziraju SDP. Zakomplicirao je u svom nastupu stvar do krajnjih granica, tako da oni kojima se ustvari obraćao, od svega razumijeli nisu ništa. A da bi ljudi razumijeli problem, trebao je jednostavno reći:

Evo gospodo na radiju, kada smo mi ( HDZ ) bili na vlasti u državi, čitali se redovito dnevni tisak i komentirajući politička događanja, zajebavali se na naš račun. Sada je na vlasti SDP, materijala za zajebanciju ko u priči, ali vi sada mudro šutite. Kako sada to. Ne tražimo ništa osim da nas jednako tretirate.

Kratko i jednostavno. Ali Jure je fulao. Neki bi drugi partijski zadatak, neku drugu temu siguran sam dobro odradio, ali ovdje se našao na skliskom terenu i sve je ispalo nesuvislo, da ne kažem, politički krajnje kilavo. Ovime se samo potvrđuje ono što sam krajem prošle godine konstatirao u postu – Zašto je pala HDZ-ova Bastilja u Ogulinu. Tada sam, podsjećam, napisao:
Alfa i omega ovoga grada, župan Ivan Vučić, glumeći tolerantnog demokrata i pragmatičara, učinio je kardinalnu grešku – pokušao je vladati bez tima, bez ekipe. Vladao je u pomoć grupe ljudi, kojima ne bih dao da vode ni najlošiji trećerazredni županijski nogometni klub.

Rezultat svega, svima je vidljiv.Sve se je to odrazilo najlošijim izbornim rezultatima HDZ-a u Ogulinu. I što je najžalosnije, iz svega nije izvučena nikakva pouka. Na stranačkim izborima nisu ponudili ništa novo, očekujući valjda da će na lokalnim izborima Ogulinci promijenti ploču. Neće taj film gledati. Neće, ako se oni sami u HDZ-u ne promjene. Ako ne poslože redove, ako ne počnu suvislo raditi, ako ne angažiraju pametnije i sposobnije od sadašnje hrpe političkog jada kojim raspolažu. Jer ako na očekivane provokacije oporbe budu odgovarali u stilu Jure Turkovića s posljednje sjednice Gradskog vijeća, Ivan Vuković – Banana, već sada može otvoriti šampanjac. Njegova dugogodišnja želja da zasjedne u fotelju gradonačelnika, biti će konačno ostvarena. Ako to još uvijek želi. Po onoj: Bolje prvi u Gradu nego drugi u HŽ-u. Živjeli.

 

12. 7. 2012.

Nebojša Magdić