Današnji blagdan, Dan neovisnosti, dan je oko kojega se još od 2002. godine lome koplja i koji ni nakon 13 godina nije zaživio u narodu. Siguran sam da barem sedam od deset Ogulinaca, ne zna o kakvom se datumu radi, ni kako se blagdan zove.
Danas se, dakle, obilježava sjećanje na dan kada je Sabor 1991. jednoglasno donio Odluku o raskidu svih državnopravnih veza RH s bivšom SFRJ, pošto je istekao tromjesečni moratorij na hrvatsku Ustavnu odluku o samostalnosti i suverenosti, koju je Sabor donio 25. lipnja 1991.
Datum nastanka hrvatske države ne „beni“ samo običnog čovjeka. O tom datumu nikako da se dogovore sudionici tih povijesnih zbivanja a ni najbolji pravnici. Dan kada je nastala država Hrvatska 1991. , ispolitizirano je pitanje. Po jednima je to 25. lipanj a po drugima, 8. listopad. Prvi je, nazovimo ga tako, HDZ-ovski a drugi, SDP-ovski. Naša posla. Uglavnom, radi se o događaju od krucijalne važnosti u povijesti hrvatske države. Dan neovisnosti trebao bi biti blagdan svih građana Hrvatske, bez obzira na koji datum padao. O tome neka se dogovore oni gore i puste da onda taj datum saživi u narodu.
U tmurnom i kišovitom Ogulinu, ni uz najbolju volju nisam danas primjetio izvješenu državnu zastavu, osim na zgradama službenih institucija, gdje te zastave i onako viore svaki dan. Na obiteljskim kućama, taj simbolički znak državnosti je izostao. Ljudi jednostavno ne registriraju dan nastanka moderne Hrvatske. Niti slave, niti se raduju,niti okreću janjce i odojke kao.......
Za veliku većinu ljudi, jedan veliki blagdan, samo je jedan običan dan. Osim što je NERADAN. Kako za koga. I tu je poanta ovog podužeg uvoda. Dan je dakle NERADAN. Ma daj. Jeste li već jutros bili u kupovini. Ima li koji trgovački centar koji je zatvoren. Koji na današnji blagdan ne radi uvažavajući državu koja im je pružila gostoprimstvo. Dan u kome se uglavnom, do krajnjih granica iscrpljene djelatnice, s bijednom izrabljivačkom plaćom, odmaraju kao i svi ostali građani. Nema. Svi trgovci rade punom parom a do kada će, ne zna se. Do kasno u noć. Gramzivost vlasnika nema kraja. Koliko im novaca treba da bi zadovoljili svoje megalomanske potrebe. Samo čekam da jednoga dana i Božić za hrvatsku sirotinju postane radni dan. Kada će se u Plodinama, Konzumu, Billi ili Lidlu, organizirati polnoćka uz niz akcija, kao poklon svojim vjernim kupcima. Nisam uspio vidjeti radi li Lidl. Jer u Njemačkoj pred par dana, točnije 3. listopada na Dan njemačkog ujedinjenja , niti jedan Lidlov centar nije radio. A u Hrvatskoj ?.
Na kraju, ne mogu se oteti dojmu, da su naši trgovci, zapravo uglavnom trgovkinje, bile zadovoljnije nekad kao radnice, nego danas kao djelatnice. Tražili ste – gledajte.
8. 10. 2015.
Nebojša Magdić