Naše ogulinsko zelje, kega najviše volim u sarmi (ono nutri
pojim, zelje bacim ili dam ženi), lipo se pokazalo. Ogulinsko
kiselo zelje ili Ogulinski kiseli kupus, još je jedan rvacski
proizvod kaj je velidu, registriran na EU razini. Uz naše zelje,
registriran je i zaštićen naziv još samo Krčkega pršuta, Ekstra
junferičineg maslineveg ulja Cres i mandarini kaj je Tito dilil
dici. Kad već naši u Gradu nemoredu op temu povidat na svojoj
stranici, čitam to na stranici radio Mrežnice. Baš fimo mislim si.
Ajde da to prenesem.
U Službenom listu Europske unije, L 220/1, od 21. kolovoza 2015. objavljena je PROVEDBENA UREDBA KOMISIJE (EU) 2015/1413 od 10. kolovoza 2015. o upisu naziva u registar zaštićenih oznaka izvornosti i zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla (Ogulinski kiseli kupus/Ogulinsko kiselo zelje (ZOI)).
Proces zaštite naziva "Ogulinski kiseli kupus"/"Ogulinsko kiselo zelje" (ZOI) započeo je u prosincu 2011. godine, kada je Udruga proizvođača i prerađivača Ogulinskog kupusa podnijela Ministarstvu poljoprivrede zahtjev za registraciju oznake izvornosti naziva "Ogulinski kiseli kupus"/"Ogulinsko kiselo zelje".
U srpnju 2012. godine minstarstvo je donijelo Rješenje o registraciji oznake izvornosti čime je naziv „Ogulinski kiseli kupus“/“Ogulinsko kiselo zelje“ postao zaštićen u Republici Hrvatskoj.
U svibnju 2014. godine Ministarstvo poljoprivrede uputilo je Europskoj komisiji zahtjev za registraciju naziva zaštićene oznake izvornosti "Ogulinski kiseli kupus"/"Ogulinsko kiselo zelje" na razini Europske unije.
Nakon procedure na europskoj razini, objavom navedene Uredbe Komisije, naziv "Ogulinski kiseli kupus"/"Ogulinsko kiselo zelje" upisuje se u registar zaštićenih oznaka izvornosti i zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla.
Proizvodnja "Ogulinskog kiselog kupusa"/"Ogulinskog kiselog zelja" obuhvaća šire područje grada Ogulina i općina Josipdol, Plaški, Tounj i Saborsko.