Dok polako spuštam loptu, i sve manje pišem u namjeri „objesiti tipkovnicu o zid“, ima tema kojih se jednostavno čovjek mora dotaknuti. U ovom postu sada, i to po prvi puta, prenosim tuđi tekst. O uređenju ulice A. Stepinca, piše Željko Starčević. Evo njegova razmišljanja.
Projekt koji raste...drvocid je polako prerastao u ekocid, ali...otvorila se vizura Uredu TZ i ROG-u na crkvu.
Iz ovog kuta je vidljivo...ono...kamo baciti još novca!!!
Neka davnoprošla generacija predaka je nesebično, znajući da ona od toga neće imati koristi, zasadila drvored kako bi ostavila nešto na brigu idućoj generaciji, a ova pak narednoj. "Prenoseći" ovaj vid povijesti s koljena na koljeno dokazivali smo da smo povijesni gradić s barem nekom tradicijom i to se u svim prigodama danas ističe kao nešto na čemu bi trebalo "mlatnut" lovu. Nije ovo pitanje samo stabala, to je pitanje našeg odnosa prema povijesti grada i onima koji su je na svojim plećima za nas iznesli.
Slušajući nebrojeno puta arhitekte, uvijek su muku mučili kako projekt uklopiti u postojeće stanje. Imam osjećaj da je ovdje bila ideja, onda se zahvatima u postojećem stanju ono prilagođava ideji.
Najlakše je rušiti.
Koliko je uopće osoba iz Grada bilo uključeno u donošenje odluke o ovom zahvatu i tko je to amenovao. Koji ljudi su "slušani". Bez obzira tko je, izgleda da mu nije jasno kako to nije vaše, nego NAŠE!
Da li je pitan netko iz pripadajućeg MO? Ako je, kakav je odgovor? Da li je konzultirana neka ustanova za zaštitu prirode?
Da li je...itd.,itd.
Neka fotkica moja, neka Elizabete Turković a neka Ž. Starčevića.
Možete baciti oko i na ovo: https://www.ogulinusrcu.com/2091-uredenje-ulice-a-stepinca
9. 8. 2025.
Željko Starčević