Na današnji dan, krajem prošlog stoljeća, pred 26 godina, lijepo smo plivali. Naša ljepotica Dobra, nekako tiho i nenadano, ušuljala se u naše livade, dvorišta, podrume, kuće.
A mi se, oduševljeni njenim dolaskom, zabavljali hvatajući stolove, stolice, kauče, komode, kokoši, prasce, cjepanice i t.d., koje nam je nemirna Dobra, raznosila kako joj palo na pamet. Poplavljeno je mnogo kuća i gospodarskih objekata, a šteta je bila ogromna. Kažu, bila je to najveća poplava u povijesti grada, uz onu iz 1939. godine. Tada je (1939) trebalo svega 1 centimetar da voda uđe u crkvu. Točno toliko, trebalo je da voda uđe u crkvu, i 1999. No, ni to nisu bile najveće poplave u našeg gradu.
Iz knjižice „Povijest i topografija Ogulina", Mile Magdića, čitam da je velika poplava u Ogulinu bila 1824., kada je župnik Pavao Pobor, 18. listopada morao na konju jahati do župne crkve, da obavi božju službu a od 2.938 župljana na misi je bilo prisutno svega njih 12 i ti su bili bosonogi ....... „ jer im je valjalo gaziti vodu do stegna“.
M. Magdić još spominje poplavu od 17. i 18. srpnja 1841. godine. To je prema raspoloživim podacima bila najveća poplava. Autor u svojoj knjižici piše:
„U Ogulinu je voda segnula u župnoj crkvi Sv. Križa do glavnog oltara te se izlijevala u Mrežnicu kod Oštarija“.
Od tog vremena plivali smo još mnogo puta, a zanimljivo, da su najveće poplave bile, ne u vrijeme jesenjih kiša ili proljetnog topljenja snijega, već u ljeto, za najvećih i velikih vrućina.
Samo da ponovim, najveća poplava, ona iz 1841. bila je 17. i 18. srpnja, ona 1939. bila je 2. lipnja, a ova zadnja, iz 1999., ponovno usred ljeta - 29 srpnja.
I sada se polako, uz božju pomoć, i pomoć svete i darežljive EU, približavamo konačno rješenju stoljetnog plavljenja Ogulina.
Približavamo kažem, ali, nekako stvarno kilavo.
Foto Miro junior, prošetao kamerom po gradu pa, ako ste zaboravili, pogledajte. https://www.youtube.com/watch?v=34mybe1SjFo&t=609s
Evo i još jedan video https://www.youtube.com/watch?v=5JJCnYDyYbE
Par fotkica o poplavi 1939. i 1999. godine.
Slikano s prve "deke" zgrade u izgradnji, obitelji Beljan (Tri palme). Kapelica na svom mjestu. I "Držićeva" kuća.
Poleđina fotografije iz 1939. Da se na zaboravi.
Ulica I.G. Kovačića 1939. godine. Trgovina Mizner na svom mjestu. Nadajmo da današnji vlasnik željezare, g. Sušanj, neće morati plivati.
Evo i ja sam imao svoju vlastitu plažu. Josip trenira skokove.
Voda se polako povlači. U podrumu bilo 170 cm.
Sve što je bilo u podrumu, van. Pravac Sodol.
29. 7. 2025.
Nebojša Magdić