TRESLA SE BRDA, RODIO SE MIŠ.

Već mjesec dana, traje opća gungula i lome se koplja oko planinarskih domova. Hoće li ih država uzeti ili neće. Kome će ih dati ? Parkovima prirode, nacionalnim parkovima, županijama, planinarima.

No oni bolje informirani, još za burnih reagiranja na društvenim mrežama, rekli su da od svega neće biti ništa. I bili su u pravu. O tome pišu i kolege Kaportala. Kao primjer nelogičnosti jedne takve odluke, o oduzimanju domova planinarima, spominju i naš dom na Kleku:

Darko Bernjak, predsjednik Hrvatskog planinarskog saveza, kaže nam:

"Svaka cigla je donesena na leđima, u to vrijeme kada se gradio nisu postojali helikopteri. I on funkcionira tako da dežurna ekipa iz tog planinarskog društva sve donese gore na svojim leđima. Otvoren je u slučaju bilo kakvih vremenskih uvjeta. I teško si možemo zamisliti da će neko iz županije dolaziti i provjeravati da li su vrata zatvorena ili otvorena, da li je neki crijep..., a kamoli da će išta donijeti na svojim leđima, makar samo čaj, a kamoli nešto drugo."

Već sam pisao kako su na Klek, sve na „svojoj gobi“, donijeli vrijedni planinari – od običnog čavla, crijepa, greda i dasaka, do ostalog građevinskog materijala i opreme u domu.  I onda se netko pametan sjetio da bi se domovi unutar nacionalnih parkova ili parkova prirode, dali na upravljanje tim javnim ustanovama, a županije bi preuzele one izvan zaštićenih područja. To bi, vjeruju planinari, dovelo do propadanja planinarskih domova.

Alan Čaplar, glavni tajnik Hrvatskog planinarskog saveza, govori:

"Strah nas je da bi nekim drugim modelom upravljanja sve to što je kroz duga desetljeća ugrađeno u planinarske domove bi moglo biti dovedeno u pitanje. Primjerice da dom zbog drugačijeg modela upravljanja bude nefunkcionalan, da bude zatvoren ili da ne služi svojoj svrsi, nego čak naprotiv da propadne."

Od početka rujna traje pobuna planinara. Smatraju i da će oni domovi do kojih se može doći automobilom, postati skupi restorani ili hoteli.

Darko Bernjak, predsjednik Hrvatskog planinarskog saveza, kaže:

"Hoće li on tada, pod nazivom planinarski dom, imati apartmane koje će naplaćivati 200 ili 400 eura? Mi to ne znamo, ali može se dogoditi da to bude."

 Ministar prostornog uređenje, graditeljstva i državne imovine Branko Bačić, spuštao je loptu i tvrdio da nema drame, sve će biti u redu, te dodao:

"Mi ćemo kroz proceduru koja je zakonom predviđena utvrditi potencijalnog zakupca koji će onda te domove urediti, o njima skrbiti, o njima brinuti, unaprijediti kvalitetu, smještaja, pružanja usluga i tako dalje".

Na upit Kaportala, iz Ministarstva je odgovoreno da se ništa neće dati županijama. Planinarske kuće, skloništa i domovi izvan zaštićenih područja - ostaju ministarstvu i planinari će to moći koristiti, kao i dosad. Ali oni, koji nude hranu i piće, morati će sklopiti ugovor o zakupu. Znači, morat će plaćati, ali se još ne zna koliko. A objekti, koji su unutar nacionalnih parkova, uzimaju se planinarskim društvima i daju nacionalnim parkovima i parkovima prirode.

Zvuči komplicirano? Jednostavno rečeno, ni s ovom novom rošadom odgovornosti - planinari nisu zadovoljni.

Čaplar kaže:

"Te planinarske domove ne možemo promatrati kao neke poslovne prostore ili ugostiteljske objekte, nego kao nužan faktor sigurnosti na nepristupačnim mjestima."

 

Pa nakon što smo apartmanizirali gradove, zabetonirali obalu, zašto ne bismo utržili i planine?

I sada bi nam još zeli naš dom – E NEŠ BRAJNE.

 

14. 10. 2023.

Nebojša Magdić