POPRSJE GENERALA STIPETIĆA. POKLON OGULINU ZAGREBAČKIH PRIJATELJA I SUBORACA NAŠEG PERE.

Oko Trga generala Stipetića, pred nekoliko godine vodila se velika, na momente i degutantna polemika. Bilo je tu svega,  kako na  društvenim mrežama, tako i po cestovno-kafansko-kafičkim kuloarima. Politikanstva koliko voliš.

Uglavnom, sporna je bila lokacija trga našeg počasnog građanina, junaka Domovinskog rata, čestitog čovjeka i časnika, i oko toga su se lomila koplja.  Uglavnom, pravladala je opcija službene politike, i general je dobio trg na prostoru ispred Pučkog otvorenog učilišta, koji smo do tada, kolokvijalno  zvali, Trg kod golubice. Mnogi građani nisu bili zadovoljni načinom na koji je general Stipetić tretiran na svom trgu. Osim jedne fotografije na zidu Pučkog ovorenog učilišta, više ništa. Ni obični držač za vijence, ni stalak za svijeće i cvijeće.

Prilikom jednog posjeta Ogulinu, zatečenim stanjem bili su nezadovoljni i nekolicina generalovih zagrebačkih prijatelja i suboraca, rekavši da sve skupa na ništa ne sliči, i odlučili su krenuti u akciju – dati izraditi poprsje / bistu Petru Stipetiću. Kad ne mogu Ogulinci, mogu Zagrepčani. O tome sam saznao još pred nekoliko tjedana od Miljenka Mitrovića iz Večernjeg lista. Zagrebačka trojka nije izlazila s detaljima sve do prošlog tjedna. A tko su ti ljudi koji će nam donirati bistu našeg generala.

Prvi je Miro Vidović, čovjek s legendarne fotografilje potpisivanja predaje 21. kordunskog korpusa vojske takozvane Republike Srpske Krajine, hrvatskom generalu Petru Stipetiću, tadašnjem pomoćniku načelnika Glavnog stožera.  Supotpisnici s hrvatske strane bili su tadašnji brigadir Vlado Hodalj(rip) i poručnik Miroslav Miro - Vidović - danas satnik u mirovini. Vidović se na legendarnoj fotografiji nalazi desnoj strani.

Drugi inicijator izrade spomenika je Bobo Čimbur, poznati zagrebački  ugostitelj. Njegov kultni „Baltazar“,  mnogim je političarima svih boja, bio ko dnevni boravak, gdje u se donosile, za državu krucijalne odluke.

I treći, za kojeg vjerujem da je bio glavni u kreiranju ideje o bisti generala,  i ako on to ne priznaje, naš je Ogulinac, Neven Saks. U Domovinskom ratu bio je u Slavoniji i Posavini, za koju je bio zadužen general Stipetić,  pa su k'o Ogulinci, često kontaktirali.

Ta se je trojka našla na „Perišinovim danima“ u Stubici, i donijela konkretnu odluku. Idemo na posao. General to zaslužuje. Rezultat se već vidi. Izrađen je gipsani odljevak biste generala, čime je obavljen najveći dio posla.

Pitam Nevena što dalje. On kaže:

„Mi mo svoje odradili. Sve ćemo platiti i Ogulinu donirati bistu. Sada je na Gradu što dalje. Kamo s njom, na lokalnoj vlasti je odluka“, kaže Neven.

Usput kaže, kako mu je simpatična ideja o nazivu „Obala generala Stipetića“ na Sabljacima, a druga strana mogla bi biti „Obala admirala Vida Stipetića“ , za kojeg smatra Saks, da je nepravedno zapostavljen, jer je veliki doprins dao na južnom bojištu, gdje je po „ogulinskoj liniji“, često kontaktirao sa Saksom.

Gdje i kada će biti postavljena bista našem Peri, odlučiti će gradska vlast.

Poprsje u glinu. Slijedi izlijevanje u bronci, kada se mogu doraditi još neki detalji. Ovde mi malo naš Pero baš i ne sliči ali nadam se da će u bronci biti vjerniji.

Miro Vidović.......nešto malo stariji nego na legendarnoj slici.

Bobo Čimbur.

Neven Saks.

17. 10. 2022.

Nebojša Magdić