KAD BI SVI LJUDI NA SVIJETU, BAŠ KAO SVA DJECA NA SVIJETU.......

DUŽNOSNICI VOLONTERI

Oni su sami odlučili pokrenuti stvari: ‘Odrekli smo se plaće da bismo uredili svoj grad!‘

Zamjenici dugoreškog gradonačelnika obnovili su 17 dječjih igrališta, kupili informatičku opremu, projektore i fotoopremu za tri škole.

Kolega Mario Pušić iz Jutarnjeg lista, pravi je majstor za „iskopati“ neku fajn temu. I dobro je obraditi. Njegove priče imaju ono nešto fino što poslije čitanja ostavlja prostor za razmišljanje. Politike se rijetko hvata, jer Bože moj, za političare imamo malo lijepih riječi. Ali ponekad se ipak nešto nađe. Kao u ovoj njegovoj priči.

------------------------------------------------------------------------------

Katarina Srakočić (SDP) i dr. Miroslav Furdek (HSS) su zamjenici dugoreškog gradonačelnika Tomislava Boljara (HSS). Cijeli ovaj aktualni četverogodišnji mandat, koji, eto, polako privode kraju, oni nisu primili nijednu kunu naknade za svoj rad. Sav novac koji im pripada u bruto iznosima oni su odlučili pokloniti dugoreškoj djeci. Svota uopće nije mala, radi se o ukupno 2,2 milijuna kuna, pola od svakoga.

Od Katarinina novca opremljeno je, obnovljeno ili iznova sagrađeno 17 dječjih igrališta u svim gradskim mjesnim odborima, a od sredstava kojih se odrekao dr. Furdek kupljena je informatička oprema, projektori i fotooprema za dvije osnovne škole i jednu srednju školu na području grada. Za taj novac mogli su si sagraditi svatko po jednu kuću, ili recimo, kupiti apartmane na obali s početka ove priče, ili ih jednostavno spiskati na skupe automobile i luksuznu odjeću, kako dolikuje političarima od formata, ali nisu.

--------------------------------------------------------------------------------

Dr. Furdek (62) radi u vlastitoj ginekološkoj ordinaciji u Dugoj Resi, dugo je u politici, bio je i saborski zastupnik u četvrtom sazivu, one "trećesiječanjske" Račanove Vlade, te bi s ovom dogradonačelničkom plaćom osigurao lijepe i do kraja bezbrižne umirovljeničke dane.

 

 

Katarina (40) je zaposlena kao referentica u jednom osiguravajućem društvu i radi za i više nego dvostruko manje novca nego što bi imala od dogradonačelničke plaće koju nije uzela. Punih 17 godina boluje od Crohnove bolesti, iza sebe ima tri teške operacije, posljednju iz srpnja ove godine zbog koje je u bolnici, u potpunoj izolaciji zbog koronavirusa, provela 36 dana. Daleko od toga da joj ne bi dobro došla koja kuna sa strane.

 

„Pa možda zbog te bolesti jako dobro znam da postoje stvari u životu koje su puno bitnije od novca. Nijednog trenutka nisam zažalila nad tom odlukom. Kako vrijeme odmiče, ona mi je sve draža, pogotovo kad vidim da nešto ostaje iza mene. Nema tog novca koji može nadomjestiti reakcije djece i roditelja s tih igrališta, a sa svakim novootvorenim stižu mi njihove slike i poruke zahvale“ kaže ona.

 

Nije im bilo lako postati političarima dužnosnicima - volonterima, jer to nije napravio nitko prije njih. Nije da nije bilo volontera, ali svi su do tad za svoj volonterizam uzimali po koju tisućicu, no oni su inzistirali da njihov rad bude za doslovno nula kuna.

----------------------------------------------------------------------------------

Što reči nakon ove priče kolege Pušića. U okruženju korupcije, nepotizma, kriminala, gotovo za nepovjerovat da nešto ovako postoji. Zato prst gore za ove plemenite ljude, aktere ove priče. I duboki naklon za poštenje. Kao u onoj pjesmi: „Kad bi svi, ljudi na svijetu.......“

Izvor: Mario Pušić

Cjelovit članak možete pročitati na fejsu Marija Pušića

 

9. 12. 2020.

Nebojša Magdić