SPELEOLOZIMA NAKON 85 GODINA USPJELO PROĆI KROZ POLJAKOV PROLAZ

Od 1984. do 1987. provedena su sustavna istraživanja ogulinskog špiljskog sustava ispod grada, u organizaciji Speleološkog odsjeka Velebit iz Zagreba. Bunker u malom parku bio im je „logistički“ centar a u istraživanje su se uključili i neki Ogulinci. Tijekom tih istraživanja istraženo i topografski snimljeno 16.396 m špiljskih kanala. Istraživanja je vodio Marijan Čepelak te su od 1.7.1984. do 23.2.1986. izvršena su ukupno 43 ulaska u podzemlje (465 sati boravka ekipa u podzemlju). U svemu im je veliku podršku pružila  naša ondašnja sugrađanka Dubravka Karlovac ( Kregar, da bude jasnije ).

Speleolozima je sada, nakon 85 godina, uspjelo dokumentirati spoj dva velika speleološka objekta ispod Ogulina, koji su zajedno desetljećima bili najduži speleološki sustav u Hrvatskoj.

Prvi je ogulinsko podzemlje speleološki istraživao Josip Poljak, geolog i dugogodišnji ravnatelj Geološko-paleontološkog  muzeja u Zagrebu. On je svoja istraživanja i opažanja provodio kroz dugi niz godina i objavljivao rezultate više puta. Prvi veći rad o tome izdan je 1926. pod naslovom “Geomorfologija i hidrografija okoliša Ogulina i ogulinskog Zagorja”,

Josip Poljak objavio je 1935. prvi topografski nacrt sustava Đulin ponor Medvedica iz kojeg je vidljivo da je uspio proći spoj koji današnji speleolozi poznaju pod nazivom Poljakov prolaz, ali nikada od tada, nikome nije uspjelo doći do njega i dokumentirati ga. Taj je prolaz ključan za otjecanje većih voda, čije zadržavanje poplavi svake godine velik dio Ogulina.

U sklopu suradnje Grada i Hrvatskih voda na smanjenju poplava, odvija se zadnjih godina čišćenje naplavina ulaznog dijela Đulinog ponora, čime je smanjen dotok naplavina u kanal koji vodi do Poljakova prolaza.

Upravo to je pomoglo članovima Speleološkog odsjeka Velebit da tijekom upravo završenog istraživanja, uspješno prođu kroz Poljakov prolaz i Poljakovu dvoranu te uđu u daljnje prostrane kanale špilje Medvedice. Na žalost, taj bi dio, zbog ogromne količine smeća, mogli nazvati recimo – Sodol ispod grada. No to je  već druga priča.

Koliko je ogulinsko podzemlje oduvijek zanimalo kako speleologe tako i obične građane, dovoljno govori i jedan mali isječak iz knjižice „Povijest i topografija Ogulina“ ( možda ju još možete nabaviti u Matici Hrvatskoj ). Tamo autor Mile Magdić, daje sasvim realan opis za tadašnje poznavanje ovih špilja:

„”Osim Đulinog ponora, još su pod Ogulinom dvije špilje koje moram spomenuti, naime Badanj u dvorištu samog Frankopanskog grada i Medvedica nad kojom je kuća županijskog pisara Mije Novačića što je prije pripadala porodici Perčević. Ta je špilja dugačka pedeset koraka, pada strmo i na kraju je ljevkasti do šest metara dubok otvor u koji uvire voda.”

Đulin  ponor  i  Medvedicu  spominju  i  prije  u  svojim  radovima  mnogi  naši  prirodoslovci.  Na slici karta špiljskog susrava Đulin ponor-Medvedica, nastala na osnovu istraživanja 1984-1986.

21. 2. 2020.

Nebojša Magdić