ZIMA - OGULIN NA CNN-u

Kategorija: PRICE

 

Meterologinja Mari Ramos na CNN-u objašnjava svijetu, kako je tamo u nekom Ogulinu napadalo rekordno mnogo snijega

 


Ponedjeljak, 21. siječanj, vrijeme 7,oo sati

Prije ovih fotografija koje svjedoče o rekordnom snijegu koji je napadao u Ogulinu za jedan dan i time nas doveo u vijesti CNN-a, trebao je naravno stajati prigodni uvodni tekst i neki potpis pod sličice. Ali, taj "ali" me stvarno  j..be u životu,  krenula je Dobra i to svom silinom, tako da  mi nije do pisanja već do evakuacije. Nema smisla više pisati o poplavi.

Pisao sam o tome post pred mjesec dana,16. 12. pod nazivom "Poplava-prošlo dobro". Pa ako vas zanima, podsjetite se. Toliko o tome....... Gotovo je nestvarno da su ove fotografije snimljene pred dva dana,  u subotu 19. siječnja,  a današnji dan, ( ponedjeljak, 21. siječnja) kiša, topljenje snijega i poplava. Svemu dodajem i činjenicu da je ovo jutro poznato kao blue monday, najdepresivniji dan u godini. Treći ponedjeljak u godini je dan kada se većina ljudi osjeća najgore. Teoriju o depresivnom ponedjeljku, osmislio je psiholog Cliff Arnall. A kad malo bolje razmislim.......nama u Hrvatskoj svaki je dan, blue monday. Bože pomogni.

21. 1. 2013.

 

22. 1. 2013.......

Prvi val poplave prošao. Cijela je noć jedna velika borba s nabujalom Dobrom. Ona navalila u podrum, ja uključim  pumpu i s njom van, ona opet u podrum ja je pumpom tjeram van....... i tako cijelu noć. Uporna ona, uporan ja. I sve tako do 7,oo sati u jutro. Malo sam zatim odrijemal i onako sanen i smotan, zbrljal sam ovo nešto teksta prije fotki:

 

A sada, o snijegu.

13. na 14. siječnja, u Ogulinu je za jedan dan palo rekordnih 76 cm snijega, što je zabilježila i najpoznatija svjetska TV postaja – CNN. Inače, mjesec s najbrojnijim najvišim visinama snijega je veljača, a zatim slijede ožujak, siječanj, prosinac i studeni. Svakako je zanimljivo spomenuti podatak da su godine u kojima je na najvećem broju postaja izmjerena najviša visina snijega, 2012., 1993., 1986. i 1955. I još jedna zanimljivost - najviša visina snijega izmjerena do sada na glavnim meteorološkom postajama u Hrvatskoj, iznosila je 320 cm, na Zavižanu, najvišoj meteorološkoj postaji (1594 m) u Hrvatskoj, a bilo je to 6. ožujka 1984.

16. veljače 1929. godine, Gospić, gdje se mjerenja vrše od 1872. godine, bio je doslovce bio zatrpan snijegom. Napadalo ga je čak 285 cm. Na sunčanu Hvaru, rekordna visina snijega izmjerena 1942. godine – 13 cm.

U Ogulinu, gdje se meteorološki podaci bilježe od 1949. godine, najveća je visina snijega zabilježena za Dan žena, 8. ožujka 1955. Napadalo ga je 118 cm. Drugarice su na leđima nosili u lokale gdje se je obilježavao i slavio taj dan, a drugovi su kasno u noć iz tih istih lokala izlazili na koljenima. Barem tako pričaju. Isti dan iste godine, u Karlovcu je snijega bilo točno jedan metar.

Kako se je onda zimska služba nosila s takvim količinama snijega, poznato je našim starijim sugrađanima. Bilo je lakše utoliko što nismo bili zahtjevni kao danas, kada se ljutimo ako nije očišćen i najmanji puteljak. Već sam unaprijed, dok još ni nije bilo snijega, pripremio, moram priznati zločest komentar s kritikom na rad zimske službe. No stjecajem okolnosti, dobar dio noći proveo s jednim momkom na ralici a drugi dan, par sati na „kombinirki“. Pod dojmom viđenog, već napisan komentar bacio sam u koš, jer sam se osobno uvjerio da sve to nije baš onako kako mi gledamo iz naših toplih soba. Težak je to i odgovoran posao. Doduše, ima dosta nesnalaženja, u svemu nema baš dovoljno koordinacije, neki izvođači svoje dionice čiste po svom nahođenju, ne ostavljaju prostor za mimoilaženje, nemaju adekvatne strojeve, nemaju baš obučen kadar, kasno kreću na čišćenje, i slično. U općem metežu uredno sudjeluju i građani, ostavljajući svoje automobile parkirane na svim mogućim i nemogućim mjestima, tako da je gotovo nemoguće kvalitetno očistiti glavne gradske prometnice. Dodajem tu i već dobro poznatu stvar, da građani uglavnom ne poštuju odluku o komunalnom redu i ne čiste ispred svojih zgrada. Valjda im može biti. A zaboravili smo vremena, (kako piše komentator Valter), kada smo s lopatama u rukama sami čistili oko svojih zgrada. Netko je donio konjačić, netko kuhanu rakiju, netko kuhano vino, malo se „ljudikalo“, družilo i svi su nekako bili zadovoljniji i sretniji. Sada nam se čišćenje snijega svodi na vječito prigovaranje, nezadovoljstvo, stalne prosvjede i optužbe svih – od gradskih vlasti do izvođača radova. Ako niste zadovoljni radom zimske službe, ima lijeka. To najbolje pokazuje predsjednik Mjesnog odbora Jablanovo, Momo Jakšić. Koji ne prigovara, već radi. Ne gori sijalica javne rasvjete, Momo promptno reagira. Karlovački radnici čiste kanjon Dobre i pale automobilske gume. Momo istog trenutka zaustavlja radove. Velika trula platana kod Jankovog mlina prijeti građanina, Momo odmah zove Zdravka Salopeka. Momo cijelu noć dežura i kontrolira čišćenje snijega a sinoć je do tri sata obilazio svoje sumještane ugrožene od poplave. Eto, to vam je rješenje. Pravi predsjednik Mjesnog odbora. Minus mu je što je u SDP-u, ali neka mu je oprošteno.

P.S.

Nadam se da neki dežurni politički paranoik neće ovo shvatiti ozbiljno.

A sada fotografije. Neka ostanu kao dokument kada je u jednom danu u Ogulinu napadalo rekordnih 76 cm. snijega, a to u svoj program uvrstio CNN.

 


 

 A taman sam se spramao na partiju "košarice" kad ono, neka čudna lopta u košu.

 

Kamp kućici nikako nije jasno što je sada ovo. U 25 godina u Njivicama, to još nije vidjela.

 Prometovanje kroz male tunele

 Sve je bijelo, sve je bijelo, grad i selo, polje, gaj...

 Hrpa skoro do koša

 Sirota "kampica" - brrr,  koja hladnoća.

 Zimska idila

 Bome ga ima. Za izvoz.

Moj omiljeni motiv. Zašto ?. Pa g. Maravić mi vodi brakorazvodnu parnicu pa mu se malo ulagujem.

 Jankov jaz u zimskom ruhu, nedjelja  20. 1. 2013

Ista pozicija. Jankov jaz, skriven ispod nabujala Dobre.  Ponedjeljak 21. 1. 2013.

 Kineski zid od snijega

 Frankopanska ulica

 Bez auta nikuda. Nema veze što snijega ima gotovo metar.

 "Školsko" pretvoreno u parkiralište.

 Parkiralište kod "Trokatnice".

 Zaboravljen u snijegu.

 Marinko, lopatu u ruke

 Ovdje obitava "Slavuj s Dobre"

 Usko, usko. Tek za volovsku zapregu.

 Kokum u akciji

Stroj ovdje treba očistiti kilometar puta za jednu kuću s jednom osobom. A koliko je takvih puteljaka ?.

 Ne mogu vjerovat. Jadran se uhvatio lopate.

Taman da se mimoiđu dvojica s tačkama. Ni uz najbolju volju, nema se kuda sa snijegom.

Dok tata Miljenko "bistri" nogometne teme u Starom gradu, Bernard uz bratsku pomoć spašava da se krov ne uruši na "pilu".

 

 

 Bez auta nikuda. Puna ulica J. Bana Jelačića.

 Snježne skulpture pred školom I.B. Mažuranić

 O-ho. Pojavio se novi umjetnik u gradu. Nema veze s temom ali "umjetnost" treba zabilježiti.

 Nadam se da nitko od ovih gromada nije nastradao.

 Kanjon dobre slikan s novog mosta.

 Ista pozicija - dva dana kasnije. Tko ne pozna čud Dobre teško može povjerovati.

 "Moja" Gimnazija u bijelini, kao u ona prošla vremena.

 Bolnička ulica

 Novi most subota 19. sječnja.

 Ista pozicija. Novi most ponedjeljak 21. siječnja

 Šuma Striborova

 Kad se bratska srca slože i u Kuti se skijat može.

Skijalište Kuti u Vučićima samo kilometar i pol od središta grada. Uz minimalna sredstva i puno dobrovoljnog rada vrijednih članova Ski kluba Ogulin i njihovih prijatelja, uređeno je skijalište za sve uzraste. Postoji mogućnost proširenja. Jedino je problem čudljivo vrijeme. A konkurent je i veličanstveni centar Kranjčevka. O-ho-ho-ho.


P.S.

Nabacao ja ovdje svega - od snijega, preko poplave do skijališta. Sve kaj mi je bilo u foto aparatu. Bog i nemojte kaj zamerit.

Photo by Nešo-Škorašnik.


21. i 22. 1. 2013.

Nebojša Magdić