VLADA - ŠAKA JADA. SVI SMO MI dr. BOŽO PETROV, ODNOSNO, NJEGOVI PACIJENTI.

Lutajući danas malo po bespućima neta, naletih na fejsu na opciju Uspomene, gdje me taj iritantni face podsjeća što sam to tobože pametno, napisao na današnji dan, pred određeni broj godina. I dok je to za normalne korisnike fejsa isto tako normalna stvar, za mene tutleka, to je znanstvena fantastika. Ali zgodno je vidjeti, pogotovo ako zaboravljaš poput mene, što se to onda događalo. Post sam naslovio - VLADA - ŠAKA JADA. A bome nisam ni pogriješio. Iz nečijeg šešira izvučen je čudnovati Tim Orešković i sastavio svoj Dream team. Tim snova, da ti pamet stane. I onda je Tim, iz šešira izvukao svoj tim. I to je valjda patentirao kao model kadroviranja u vrhu države, jer priča sei danas ponavlja. Iz šešira se ponovno izvlače neki novi ljudi, onda ti novaci zaseru stvar, dobiju nogom u guzicu, pa se u šeširu traže drugi genijelci. Čitajući to napisano pred pet godina i uspoređujući s ovim što se sada događa, stanje je klasika - status kvo. Čak nije ni to, jer svjedoci smo činjenice, kako, polako ali sigurno, padamo na zadnje mjesto u EU. Ne znam do kada će gospoda ili drugovi zajebavat ovaj siroti narod. Evo te pričice.

Dva mjeseca, MOST i HDZ razgovarali su, pregovarali, trošili naše vrijeme i pilili nam živce, usuglašava li stavove, bistrili kadrovsku politiku do duboko u noć, (u „bijelu zimski noć“), da bi konačno nakon beskrajnih licitiranja, sastavili dream „Tim“ team. Za ulazak u Vladu spominjalo se preko stotinu imena budućih ministara. Sve genijalac do genijalca. Konačno se iskristaliziralo njih 20 koje je premijer Orešković predstavio javnosti, te naglasio, koliko se sjećam, da je to kvalitetan tim, u koji ima povjerenje. A u tom timu je pravi politički gemišt – od obavještajaca do bivše časne sestre,  od fakultetskih profesora do načelnika minijaturnih općina poput Tompojevaca, čiji će načelnik voditi ministarstvo gospodarstva ili načelnik Nerežišća na Braču, koji skače u fotelju ministra graditeljstva. Valjda će se u toj kadrovskoj gunguli, i za mene naći koje ministarsko mjesto.  Kažete da nisam kompetentan. Ma dajte, kakve to veze.  Koliko vidim kompetencija baš i nije na cijeni u ovoj Vladi. A onda je počelo ono, što su iole upućeniji i predviđali – lagani raspad sistema.  Jer voditi koaliciju od 10 stranaka, u situaciji kada  državi imaš mali milijun problema,   Sizifov je posao. Svaka stranka, a posebno one sićušne, same su sebi beskrajno važne dok ego njihovih članova, kako rekoše, naprosto vrišti do neba. A kada   pri tome počnu redati afera za aferom– Lozančić, Crnoja, Hasanbegović, Brkić, SOA, branitelji, ravnatelj HTV-a i t.d, .......stanje je sve prije nego li dobro. Odnosi su svakim danom sve napetiji a svako jutro, onako, tek reda radi, iz ormara ispadne neki novi kostur, kako bi se koalicijski ljubavnici i javnost, njime mogli zabavljati. Lažne diplome, HOS-ovske kape, neprimjerene izjave, negiranja antifašizma. A tko zna što će još isplivati iz bogatog fundusa hrvatske političke žabokrečine.

Kako se HDZ i SDP, kao taoci svog članstva i vodstva, te njihovih interesa, nisu ni slučajno mogli naći na istom kolosjeku po uspješnom njemačkom modelu, Most je uskočio u Vladu sa svojih 15 madata, te postao odlučujući ili, remetilački faktor. Kada su prema rezultatima izbora dobili nerealo velik broj ministarstava, dodatno su zakuhali stvar tražeći da im pripadnu sva velika poduzeća koja spadaju pod ingerenciju „njihovih“ ministarstava. Tako traže HEP, Janaf, Inu, Hrvatske šume, Hrvatske vode. HDZ-u bi tako ostale tek Hrvatske ceste i HŽ, pa nek se njima vozaju širom Lijepe naše. „Ili se resetirajmo ili novi izbori“, poručuje Darinko Kosor, svjestan da je ljudima već preko glave i HDZ-a i Mosta, njihovih kadrovskih kombinacija, te grabeža za fotelje. I kao šlag na tortu, pojavljuje se odjednom neki novi Tim Orešković. Oteo se kontroli. Ne želi, kako je netko duhovito primjetio, više biti stečajni upravitelj, već ono što bi i trebao biti – premijer. Ne želi biti niti nečiji fikus niti nečija marioneta. Posložio je kockice. Povezao konce. Stavio je veto na neke kandidate, bira samostalno svoje pomoćnike i tako pokazuje da se na njega treba ozbiljno računati. I Karamarku i Petrovu jasno je dao do znanja da je pristao ući u Vladu, samo da pošteno odradi posao. Međutim, on nema načina da ih drži pod kontrolom i zapravo je potpuno ovisan o toj dvojici. Ali i oni o njemu, što najbolje ilustrira postavljanje Jakše Puljiza u Vladu, kao nekakvog suradnika za gospodarstvo, s ovlastima koje mu zapravo omogućuju nadzor, i Karamarka i Petrova. Sličan odnos ima i prema predsjednici. Ne želi igrati sporednu ulogu kada je u pitanju vanjska politika a rejting mu je znatno pojačan nakon posjeta Njemačkoj i podrške koju je pri tome dobio od Angele Merkel. Reforme su ono što kod Oreškovića podržava EU. Ali kako te reforme provesti, kada i Domoljubna koalicija i Most, vode žestoku bitku oko kadrova. Odnosi među njima krajnje su narušeni. Ne mogu se gotovo u ničemu složiti. Umjesto za građane koji si ih izabrali, oni se bore za svoje, štono bi Balašević rekao, „sitnopaorske“ interese. I ne funkcioniraju. Svi skupa zbog njihove nesposobnosti , živimo u svojevrsnom Limbu, i ne vidimo izlaza. A toga je narodu već preko glave. Stoga je Kosor možda u pravu kad kaže – „ili se resetirajmo ili novi izbori“. Jer ovako, uz ovu političku trakavicu, siguran sam, ne bu dugo išlo.

Slika sve gvori. Jel vrijeme za smijanje.

9. 3. 2016.

Nebojša Magdić