PARLAMENTARNI IZBORI 2020.

Kategorija: Kolumna

Ajde Bože hvala ti, neka je i ovo prošlo. Mene doduše nije posebno dirnulo, jer već treći puta uzimam „godišnji“ kada su izbori u pitanju. U to vrijeme niti pišem, niti čitam. Jer ni uz najbolju volju ne mogu provariti intelektualne akrobacije priučenih komentatora, stranačkih trolova, lažnih a ipak, svima  poznatih profila.

Kada je na zadnjim lokalnim izborima ogulinski SDP tehničkim nokautom pregazio HDZ i opasao pobjednički pojas, mnogi nisu vjerovali u takav rezultat. To je bilo čudo. Da, ali samo za one koji nisu pratili situaciju i mudru, politički zrelu igru ogulinskih partijaca, vođenih prekaljenim veteranom Vukovićem koji je pametno složio stranačku ekipu i HDZ-u „dao po repu“.  A to im nije bilo prvi puta. Samo da se podsjetimo. Još 17. 12. 2011., iza parlamentarnih izbora sam napisao:
„Punih 20 godina, Hrvatska demokratska zajednica, naš je grad s pravom smatrala svojom neosvojivom tvrđavom. Svojim vlasništvom. Redovite pobjede na parlamentarnim i lokalnim izborima, kod oporbe su već stvorile opasne frustracije, gotovo očaj, i samo zahvaljujući ogulinskom Robespierru, Ivanu Vukoviću, išlo se uporno dalje. Do pobjede. Do simboličkih ali važnih 400 glasova više. Išlo se uporno do pada ogulinske Bastilje“.

No na lokalnoj razimi, učiniti se nije moglo ništa više. HDZ je još uvijek bio prejak. Uzdrman ali nedodirljiv. Međutim, SDP-ovi poletarci  marljivo su učili prve političke korake.

Iz dana u dan, svojim su  političkim akrobacijama, polako ali sigurno HDZ-u otkidali komadić po komadić „političkog kolača“ i pripremali se za konačni obračun. Koristili su do maksimuma društvene mreže, presice, priopćenja. Pojavljivali se svuda, svakom prilikom, koristili svaki, čak  verbalni kiks HDZ-a, i to na kraju kapitalizirali.

I da skratim. U koaliciji s Nezavisnom listom Željka Stipetića – Volim grad pod Klekom, koja im je donijela trojicu vijećnika, bivaju pobjednici. Vukovićev projekt, Dalibor Domitrović, sjeda na mjesto gradonačelnika. Ostale foteljice su se rasporedile po sistemu - malo meni, malo tebi. Ali nije dugo trajalo. Pukla ljubav i eto novih izbora. I tu, na opće iznenađenje, uz pomoć HDZ-a koji je složio listu koja naprosto nije mogla dobiti izbore, SDP glatko pobjeđuje. I počinje sječa kadrova. Nakon što su posmicani oni HDZ-ovi, isto je učinjeno s bivšim „ljubavnicima“ s Nezavisne Željine liste. Situacija čista. Ruke odriješene. Uklanjaju se svi koji nisu na partijskoj liniji. Zdravko Paušić, čovjek koji je uz svoj redoviti posao vodio s Hrvatskim vodama i projekt „Retencija“, prva je žrtva nove vlasti.  To se kasnije pokazalo kao iznimno loš potez, jer su do krajnosti poremećeni odnosi s ljudima iz Hrvatskih voda, što se rezultiralo kašnjenjem ovog, za Ogulin, krucijalnog projekta. Na ispražnjena mjesta, dolaze podobni. Sposobni otpadaju čak i na službenom testiranju. Nisu članovi partije i za njih nema mjesta. Riješenja da ti pamet stane. Zapošljavaju se partijski drugovi iza kojih se vuku repovi. Zapošljavaju se prijatelji, susjedi, simpatizeri, dalja, a bogme i najbliža rodbina. DEJA VU. Već viđeno, i kažnjeno. Ali drugovi od toga nisu naučili ništa. Oni imaju svoj beskompromisan, nemilosrdan sistem – „tko nije s nama, taj je protiv nas“.

Na cestu tako bacaju čovjeka u iznimno teškoj situaciji. Neljudski. Beskrupulozno. Osjeća li barem netko zbog toga dijelić svoje osobne bijede.

Živeći pod partijskim staklenim zvonom svoga zadovoljstva i privilegija, novi vlastodršci dovoljni sami sebi, ni primjetili nisu da njihovi potezi nailaze na sve manje podrške. Čak i kod vjernih im glasača. Mrvicu po mrvicu, nezadovoljstvo je polako napredovalo.  Od svojih predhodnika, naučili nisu ništa. Gradom su vladali argumentom snage, ( glasački stroj-dizači ruku), umjesto snagom argumenata.

U gradu pod Klekom, to se pokazalo kroz niz loših poteza. I cijena je plaćena. Prema konačnim rezultatima, u Ogulinu je HDZ na ovim parlamentarnim izborima dobio 51,20 posto glasova, Restart 29,80 posto i Domovinski pokret 7,96 posto.

Najviše prefercionalnih glasova iz HDZ-a dobio je Tomislav Lipošćak 1951, dok je iz Restart koalicije Ivan Vuković dobio 1187.

 

HDZ-ov Tomislav Lipoščak, na listi u VII izbornoj jedinici imao je prejaku konkurenciju – sve sami kapitalci. Unatoč njegovom maksimalnom angažiranju, stručnom znanju i iznimnoj marljivosti, povratak u Sabor, u takvom jakom društvu bila je „nemoguća misija“.

Što se pak Ivana Vukovića tiče, njemu je učinjena nepravda. Drugovi, koji mu po političkom habitusu nisu ni do koljena, smjestili  su ga na šesto mjesto na listi, i time mu automatski zatvorili vrata Sabora. I ako mu je tamo, sigurno mjesto. Što će dalje biti s političkim djelovanjem Vukovića, teško je dati odgovor.

 

6. 7. 2020.

Nebojša Magdić