SPELEOLOZIMA NAKON 85 GODINA USPJELO PROĆI KROZ POLJAKOV PROLAZ. NO ČINI SE DA IPAK NIJE TAKO.

Speleolozima je nakon 85 godina uspjelo dokumentirati spoj dva velika speleološka objekta ispod Ogulina, koji su zajedno desetljećima bili najduži speleološki sustav u Hrvatskoj.......
Čišćenje naplavina ulaznog dijela Đulinog ponora, pomoglo je članovima Speleološkog odsjeka Velebit, da tijekom upravo završenog istraživanja, uspješno prođu kroz Poljakov prolaz i Poljakovu dvoranu te uđu u daljnje prostrane kanale špilje Medvedice.

Ovo je informacija koja je objavljena na svim mogućim portalima, face profilima i na Hrvatskoj televiziji, a i moja se malenkost, onako na brzinu „upecala“ na nju i uzela to zdravo za gotovo. Kao mnogi, i ja objavih tu zgodnu vijest na blogu „Ogulin u srcu“. E onda sam malo vratio film jer mi je u svemu, poznavajući neke činjenice, nešto bilo malo čudno. Naime, znao sam, da se osim što je pasionirani radio amater, ogulinskim podzemljem bavio i bavi Željko Starčević, pa sam uz njegovu pomoć, pokušao pokušao doći do prave istine. I ispalo je, da informacija kako kroz Poljakov prolaz 85 godina nije prošao nitko, ne „drži vodu“. Željko mi je nekako nevoljko, jer se ne želi eksponirati, ipak nakon mog nagovaranja, pojasnio neke stvari. On kaže:

„ S obzirom da se toj činjenici ( Poljakov prolaz ) pridaje maltene povijesni značaj, ponudio bih na evaluaciju neke vlastite spoznaje u svezi Poljakovog prolaza. Kako sam i sam sudionik nekih aktivnosti, ne bih volio da se ovo shvati kao stav „uvrijeđene frajle“, ili narcisoidni javni istup, već isključivo kao dopuna i prijedlog za korekciju objavljenih činjenica. Ne volim javna „prepucavanja“, niti volim voditi ratove, a ponajmanje bih želio biti povod za izbijanje „speleo rata“ s Velebitašima.

Dobro, ti si često dolje, sam ili sa sinom Mislavom. Kakvo je zapravo stanje s Poljakovim prolazom. 

„Nesporna je činjenica da je dugo godina začepljen spoj između špiljskih sustava Đula i Medvedica, Poljakov prolaz, prohodan (odčepljen) već više godina. Budući da sam u ogulinskom podzemlju čest gost, onako…za svoj gušt, to su činjenice koje navodim „iz prve ruke“.

Veliku većinu svojih posjeta špiljskom sustavu Đula-Medvedica iskoristim da popratno i fotografiram zanimljive detalje, pa sam tako zabilježio i otvoren Poljakov prolaz. Nažalost, budući da sam pri jednoj posjeti (kad sam zamijetio novonastalu situaciju) imao pri ruci samo action kameru koju sam testirao…zapisi su se pokazali neupotrebljivi zbog slabog izvora svjetlosti koji sam imao. Prve upotrebljive fotografije, zahvaljujući metadata zapisu, pokazuju da je Poljakov prolaz bio prohodan još i prije travnja 2016. godine.

Kroz Poljakov prolaz je, nedugo nakon njegovog otvaranja, prošao i gospodin Vedran Vučić, koji je predsjednik  Speleološkog društva „Đula-Medvedica“ Ogulin,  sa kolegama speleolozima, koji nisu iz Ogulina. Njihova imena mi nisu poznata.

Poljakovim prolazom je prošlo je zatim  i nekoliko naših dečki a mislim i hrabrih cura, Ogulinaca, članova Speleološkog društva Đula-Medvedica, uz vodstvo gosp. Vedrana Vučića, no nisam siguran da li su mjerenja u svrhu izrade topografskih nacrta novodostupnih dijelova rađena i u Poljakovom prolazu".

Nakon toga su Željko Starčević i njegov sin Mislav, uklanjanjem usputnih začepljenja dosegnuli točku do koje je u svojem istraživanju dosegnuo i Josip Poljak oko 1935.godine. Nakon što je snagom Dobre probijen Poljakov prolaz, svaki novi porast vodostaja i poplava, dodatno ga "čiste" ali i ostavljaju dodatne naplavine, u pravcu Medvedice.

Kada sam ga zamolio da pojasni tu 85 godišnju začepljenost Poljakova prolaza, Starčević je malo potrudio i našao zanimljiv podatak:

„Ujedno, kao istraživač se pominje i gospodin Mirko Malez, koji je Đulin ponor istraživao 1954.godine.Ono što je bitno, a to je da se navodi: „Isti taj  prolaz bio je prohodan i u vrijeme Malezovih istraživanja 1954. iako to tada nije iskorišteno za istraživanje. Malez je došao samo do polovice tog kanala, tj. do mjesta gdje je kanal danas začepljen. U to vrijeme, kako se navodi u Malezovu radu, zapreku je samo predstavljalo samo jezerce u najnižem dijelu kanala, dok se u slobodnom prostoru iznad vode osjećalo strujanje zraka.“

Iz toga proilazi da je Poljakov prolaz bio prohodan još 1954.godine, pa tvrdnja o 85 godišnjoj začepljenosti, ne počiva baš na čvrstim nogama. Zbog čega se sada išlo na velika zvona s tim podatkom, nije jasno.

Starčević na kraju kaže:

„Nadam se da, nakon mojeg javnog razmišljanja na ovu temu, neće biti niti uvrijeđenih…niti povrijeđenih. Ako u nekim stavovima ili činjenicama griješim, nadam se da ću biti     korigiran kako bih se (po potrebi) mogao i ispričati. Svaki napredak u istraživanju ogulinskog podzemlja pozdravljam, pa tako i ovo angažiranje Velebitaša.

Dobro došli svaki put“.

 

Ako vas više zanima naše podzemlje, ne ono iznad grada već ono ispod, informacije o istraživanjima potražite na:

http://speleologija.eu/DjulaMedvedica/istrazivanja.html

Nekoliko sličica Poljakovog prolaza.

Photo by Željko Starčević

 

 

 

24. 2. 202o.

Nebojša Magdić