60. OBLJETNICA SMRTI BL. ALOJZIJA STEPINCA

Danas, na 60. obljetnicu njegove smrti, slavimo blaženoga Alojzija Stepinca, zagrebačkog nadbiskupa i mučenika komunizma.

 Župa bl. Alojzija Stepinca u Kučinićima proslavit će svetkovinu nebeskog zaštitnika. Predvoditelj svečanog misnog slavlja bit će gvardijan franjevačkog samostana franjevaca trećoredaca glagoljaša u Odri fra Branko Lovrić u koncelebraciji domaćeg župnika fra Petra Grubišića i svećenika Ogulinskog dekanata.

Alojzije, ili punim imenom Alojzije Viktor, rodio se 8. svibnja 1898. godine u mjestu Brezarić, župa Krašić. Bio je peto od osmero dijece svojih roditelja, Josipa i Barbare. Nakon nekog vremena obitelj mu se preselila u Krašić. 1924. odlučuje na svećenički poziv, te ga iste godine šalju na studij filozofije i teologije na sveučilištu Gregoriana u Rimu. Za svećenika je zaređen u Rimu 16. listopada 1930. Poslije  smrti nadbiskupa Bauera u prosincu 1937., Stepinac preuzima upravu zagrebačke nadbiskupije, a uskoro postaje i predsjednikom Biskupske konferencije Jugoslavije.

Stepinac je bio susretljiv prema siromašnima i pokazivao ljubav prema potrebitima. Zalagao se za jedinstvo Hrvatskog katoličkog pokreta, a bio je i neumoran propovjednik. Brinuo se i za katolički tisak, Katoličku akciju, odgoj maldeži i pastoral laika, a osniva i brojne župe, prvenstveno u novim dijelovima Zagreba. 

Uskoro počinje Drugi svjetski rat. Osniva se Nezavisna Država Hrvatska (NDH), koja je marioneta Sila osovine. Stepinac se u tome razdoblju javno osuđuje rasnu ideologiju te progone drugih i drugačijih, posebno Židova. I u javnim nastupima i u brojnim pismenim intervencijama zahtijeva i zauzima se za poštivanje ljudske osobe, bez obzira na njezinu rasnu i vjersku pripadnost, spol ili dob.

Tako u propovijedi 25. listopada 1942. u zagrebačkoj katedrali izjavljuje: “Svaki narod i svaka rasa, kako se danas odrazuju na zemlji imade pravo na život dostojan čovjeka i na postupak dostojan čovjeka. Svi oni bez razlike, bili pripadnici ciganske rase ili koje druge, bili crnci ili uglađeni Europejci, bili omraženi Židovi ili oholi Arijanci, imadu jednako pravo da govore: “Oče naš koji jesi na nebesima!” I ako je Bog svima podijelio to pravo, koja ga ljudska vlast može nijekati?”.

Prihvatio je tristotinjak svećenika koje su Nijemci protjerali iz Slovenije. Caritas pomaže svima, ne samo Hrvatima nego i svima drugima narodnostima. Zbog svega toga ga je GESTAPO htio ubiti, a ustaške vlasti više su puta tražile od pape da ga skloni sa zagrebačke stolice.

Po završetku II. svjetskog rata u Hrvatskoj, kao i u čitavoj Jugoslaviji, vlast preuzima Komunistička partija. Stepinac je već 17. svibnja 1945. uhićen, te je u zatvoru bio do 3. lipnja. Tito od njega zahtjeva da osnuje „narodnu Crkvu“, neovisnu o papi, što Stepinac najodlučnije odbija.

Uskoro komunističke vlasti kreću s progonima katoličkih svećenika, redovnika i vjernika laika. Biskupi 22. rujna izdaju pastirsko pismo koje dokumentirano i hrabro iznosi sva nasilja i nepravde koje je nova vlast u ratno i poratno vrijeme počinila protiv vjere i Crkve. Pismo je izazvalo još žešći progon Crkve, a naročito nadbiskupa Stepinca. Nadbiskupa su u Zaprešiću čak i kamenovali.

Stepinac je ponovno uhićen 18. rujna 1946. te je 30. rujna izveden pred sud, gdje je započeo montirani proces protiv njega.  Na temelju iznuđenih izjava i lažnih svjedočanstava, pa i krivotvorenih dokumenata, Stepinac je 11. listopada 1946. nevin osuđen na 16 godina zatvora i prisilnog rada te daljnjih 5 godina lišenja svih građanskih prava. Držan je u potpunoj izolaciji, podvrgnut trajnim ponižavanjima i stresovima, a po svoj prilici i trovanju, što je uvelike narušavalo njegovo zdravlje.

Dana 5. prosinca 1951. premješten je na izdržavanje preostalog dijela kazne u kućnom pritvoru u rodnom Krašiću. Papa Pio XII. imenovao ga je 12. siječnja 1953. kardinalom, zbog čega su vlasti prekinule diplomatske odnose sa Svetom Stolicom. Od proljeća 1953. zdravlje mu se naglo pogoršava. Sve više trpi bolove, ali ih vjernički strpljivo podnosi sve do smrti. 

Kardinal Stepinac umire 10. veljače 1960. u kućnom pritvoru u Krašiću. Sahranjen je u grobnici zagrebačkih nadbiskupa u zagrebačkoj katedrali. Već za života narod ga je smatrao svecem i mučenikom, što se posebno očitovalo poslije njegove smrti, kada monoštvo vjernika dolazi na njegov grob, moleći mu se za zazgovor. Blaženim ga je proglasio papa Ivan Pavao II. u Mariji Bistrici 3. listopada 1998. godine. 

Dok se čeka njegova kanonizacija, vjernici diljem zemlje još od početka mjeseca obilježavaju obljetnicu molitvom i hodočašćima.
U Stepinčevo rodno mjesto dolaze hodočasnici iz cijele Hrvatske. Devet dana prije velikog blagdana svakodnevno se prolazi križni put.

Prije 22 godine Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim, od tada traje i proces kanonizacije. Prije dva dana o tome je s papom Franjom razgovarao i premijer Plenković.

10. 2. 2020.

HKM