KRLENAC - ZELENA OAZA GRADA

Kategorija: OGULIN

Krlenac ili Humac, kako su ga neki nekad prije znali zvati, bio je pred dobar niz godina, gradsko skijalište i sanjkalište. A ljeti, u ono vrijeme kada još nismo imali toliko automobila za „ljubavne aktivnosti“, Krlenac je bio idealno skrovište za razmjenu nježnosti.

I bio je stalno u pogonu. Dobro, točno je da su borove iglice znale malo bosti gole guze, ali tko bi u ljubavnom zanosu o tome vodio računa. A onda polako, kako već to biva, izašao je iz mode. Našli smo neke druge lokacije za ljubav a Krlenac je polako, kako su se godine nakupile, zaboravljen od svih, pretvoren u pravu prašumu, na kraju grada. Bila je mala avantura probiti se kroz gustiš koji je okupirao vitke borove. I tako je bilo zadnjih 30-40 godina. Stalno sam mislio o tome napisati nekoliko riječi, al znate kako to ide - vidiš, zainteresira te, pa onda zaboraviš. A ni sada ne bih pisao, da naši šumari sa Štilovkama nisu krenuli u akciju. Valjda su obavili sve te svoje revire ili kako se to već zove, pa je na rad došao i Krlenac. Koji je u vlasništvu države odnosno Hrvatskih šuma. I bogme su ga dečki iz Šumarije, dobro uredili. Kapa dolje. Posjekli žbunje, sasjekli nakrivljena, suha i gnjila stabla, i sve vratili gotovo u prvobitno stanje. Samo su iza njih ostale složene hrpe granja, koje će, e toga se bojim, sada predstavljati problem. Jer ako tamo ostanu, onda nismo učinili ništa. Rekoše mi šumari, da sve što je deblje od sedam centimatara, treba odvesti. Treba, a da li će tako biti, to je pitanje. A, i ako se sav posječen otpad i ukloni, ako se sve detaljno očisti, ostaje pitanje - što dalje. Jer ako nešto konkretno ne učinimo, za 3-4 godine, opet ćemo imati na Krlencu okružje kao oko dvorca Trnoružice. Imati ćemo malu džunglu, na kraju grada. I sada, po svom običaju, malo pametujem, mudrujem i gruntam. Na 700 metara od središta grada, imamo pravo malo prirodno bogatstvo. Mali brežuljak, mali zeleni otok, sa koga se pruža prelijepi pogled na voljeni nam grad. Vidiš i njive i vrtove, kućice i kuće, i crkve i Frankopansku kulu. Vidiš i križ na Krpelu i s druge strane, vrletni Klek. Vidiš grad ko na dlanu. Pa mislim, zar bi teško bilo urediti puteljak od drvenih oblica prema vrhu Krlenca, postaviti među borovima nekoliko stolova i klupa iskoristivši posječeno drveće, postaviti za djecu barem jednu ljuljačku i klackalicu, i još ponešto. Posla malo, a za građane, u hladu borova, kutak za odmor. Nadohvat ruke. Kada bi u ovom gradu funkcionirali uljuđeno i tolerantno na korist građana, kada bi neki ispunili predizborna obećanja, problema ne bi bilo. Ali mi funkcioniramo na drugačiji način i stoga se bojim da od svega neće biti ništa. Jer i tu smo, onako lijepo kako samo mi to znamo, podijeljeni. Ko amebe. Krlenac je u vlasništvu Hrvatskih šuma a uprava je, da puno ne mudrujem - HDZ-ovska. S druge strane Grad je u rukama SDP-a. Mogu li ti ljudi suspregnuti svoj ego i dogovoriti oko jedne ovako zgodne i ako minorne stvari, kao što je uređenje Krlenca. Eh što bi volio da moje sumnje, jednom zajedničkom akcijom, otklone.