BJELOLASICA - NOVI POČETAK ?

Detalji

Kategorija: OGULIN-ŽUPANIJA

Objavljeno Ponedjeljak, 02 Siječanj 2012 18:12

Napisao/la Nebojša

Hitovi: 3625

OPREZ - TEKST DUGAČAK

Hrvatski olimpijski centar. Bože, kako to gordo zvuči. A kako malo znači onima koji su se, ili bi se, trebali o njemu brinuti. Godinama je Bjelolasica, za sve Vlade, bila "neželjeno dijete". Pomoći nisu znali ili nisu htjeli, vrag bi ga znao. Ako ste dokoni, pročitajte članak. Dosta je duži ali niti uz najbolju volju, sva zbivanja oko Bjelolasice nisam mogao "zgurati" u samo dvije novinarske kartice. Toliko je tu materijala, da bi čovjek mirne duše mogao napisati recimo - "Rat i mir".  Uostalom, već su me  Maks i njegovi komentatori pretekli  s ovom temom,  jer preko blagdana, iz pitko-objektivnih razloga, mrzilo me je pisati. S druge strane kužim da radim Sizifov posao, znajući da se ništa neće mijenjat. 

HOC je,  nakon što su prostore u Vrelu napustili prognanici,  životario mahom zahvaljujući maksimalnom angažiranju svih zaposlenika, koji su unatoč jadnim plaćama, davali sve od sebe da svakog gosta dočekaju i isprate s osmijehom.  Zahvaljujući tim naporima,  sami su ostvarivali oko 70 posto prihoda. Ostatak su dobivali iz proračuna. Već tada je bilo jasno, da bez kvalitetnih dodatnih sadržaja, Bjelolasica jednostavno neće moći funkcionirati,  jer naši vrhunski sportaši a i sve zahtjevniji ostali gosti, tražili su i vrhunske sadržaje.  To je bilo jasno i ljudima u Vladi Ivice Račana,  čiji je tim osmislio način kako da od Bjelolasice stvore sportski i turistički centar, po najstrožim svjetskim kriterijima.  Cijena tog projekta, s uređenjem velike dvorane, četiri bazena, hotela sa 30 soba, dijagnostičkog, welnes i rehabilitacijskog centra, te sustava umjetnog zasnježivanja, bila je zapravo zanemariva, kad vidimo kako su se i koliki novci kasnije trošili u projekte bez opravdanja, a lova slijevala u privatne đžepove.  Ta cijena iznosila je nešto oko 110 milijuna kuna, što je, da bi vam stvar bila jasnija, svega 40 posto novca koji je svojevremeno uložen u samo jednu sljemensku stazu.  Ali iza projekta Sljeme stajao je moćni politički pokrovitelj Milan Bandić, a iz Bjelolasice, dobronamjerni ali beznačajni i politički nemoćni Ivan Vučić. A to je, priznati ćete,  velika razlika.  Ipak, 30 srpnja 2003. godine,  Račanova Vlada prihvaća plan razvoja Bjelolasice.  No slijedeća, HDZ- ova Vlada, poništava taj plan, tvrdeći da za njega nema love u proračunu.  A sada se opet sjetite koliko je tada bilo love i kamo je sve,  čudnovatim putevima nestajala, ( kampus u Mostaru ), dok te love za Bjelolasicu nije bilo.  Čudno, jer čak polovicu svote osigurao bi sam HOC Bjelolasica putem kredita, a drugu polovicu od "pišljivih" 50-ak milijuna trebala je dati država. A čak i to nije.  Kao da se radi o Kineskom a ne o Hrvatskom olimpijskom centru.  I sada dolazi period u kome sam maksimalno pratio probleme Bjelolasice, pišući na bivšem radnom mjestu o svim negativnostima  i totalnom zanemarivanju HOC-a, od strane države.  U tom sam se pisanju malo "zaigrao", tako da je jedan moj tekstić povrijedio osjećaje ogulinskih moralnih vertikala, izbačen iz Tjedne kronike i expresno skinut s internetskih stranica Radio Ogulina, a moja malenkost kažnjena 20 % manjom plaćom, tijekom šest mjeseci. U to vrijeme, Ivan Vučić kao saborski zastupnik, kaj je je, maksimalno se angažirao u riješavanju problema na Bjelolasici, uspio se čak probiti i do tada svemoćnog premijera Sanadera, izložiti mu probleme i dobiti podršku.  Kako bi Vlada mogla kreditirati Bjelolasicu, pronađeno je rješenje, da se uz postojeće trgovačko društvo ide u osnivanje nove ustanove koja bi se zvala Bjelolasica, kako bi država financijski pokrila sva ulaganja u športske objekte i infrastrukturu. Sanadera je Vučić u dogovoru s direktorom Paškvalinom, pozvao na otvaranje nove staze Vrelo i obnovljenog hotela Jastreb u Begovom Razdolju, što je Sandi i prihvatio. No nije našao slobodan termin, pa smo ostali bez te iznimne "časti".  U međuvremenu su se s Bjelolasicom događale razne igre i  igrice. Osnovano je Povjerenstvo za kapitalne projekte u HOC-u,  ali se to Povjerenstvo, koga sam osobno nazvao "fantomskim", nikako nije uspjelo sastati. No nakon medijskog pritiska sa svih strana, 13. veljače 2007. godine, gospoda iz Povjerenstva ipak su se udostojila sabrati,  kako bi dogovorili detalje, način i dinamiku ulaganja u naš jedini zimski centar. Uz ministre Ivana Šukera i Branka Vukelića, predsjednika HOO Zlatka Mateše, saborskih zastupnika i lokalnih "snaga", sastanku je nazočio i ministar Dragan Primorac, koji je tada pobrojao četiri glavna objekta koji se trebaju graditi na Bjelolasici - staza Vrelo,  sustav zasnježenja,  bazen i dvorana. Za Radio Ogulin, ministar "dječjeg lica", tada je rekao:
" Sve zavrzlame koje su trajale zadnjih 10-ak godina došle su do kraja i jednostavno, pitanje Bjelolasice kreće snažnije nego ikad. Naravno, sve će to biti realizirano kroz novu ustanovu koja je osnovana u Vladi a novi ravnatelj te ustanove, koji treba biti menađer i športaš,  biti će ključna osoba koja će završiti projekt". A da bi se napravilo mjesta za nove "ključne osobe", trebalo se riješiti datadašnjeg direktora Paškvalina. To je išlo  malo teže, jer predsjednik Nadzornog odbora, saborski zastupnik i član Povjerenstva HOC-a, Ivan Vučić, 4.12. 2006. godine, u programu Radio Ogulina  kategorički je odbacio takve kalkulacije i dao maksimalnu podršku Paškvalinu, iza kojeg stoji i Povjerenstvo i Nadzorni odbor.  No to je sve slavnom olimpijcu bilo nedovoljno da zadrži čelnu poziciju u HOC-u. U HDZ-ovu loncu, uz pomoć našeg Vučka, kuha se novi kadrovski specijalitet. Rezultat - uskoro dolaze neki drugi  ljudi.  Pošto su slavni Dubrovčani Ruđer Bošković, Ivan Gundulić, Sveti Vlaho i Dubravka Šuica bili na službenom putu, službena (čitaj HDZ) politika,  za direktora zimskog centra, šalje morskog čovika, gospara Maru Mišića. Uskoro postaje poznat po svom "predanom" radu, kada po mjesec dana nije dolazio u Ogulin, a plaća, službeni auto i mobitel, funkcionirali su besprijekorno. Nitko, ama baš nitko da ga zapita, što je radio tri godine na Bjelolasici, koje je vrijeme očito shvatio kao idealan i dobro plaćeni godišnji odmor.  A da gosparu Mari ne bi bilo dosadno, pridodan mu je i još jedan direktor. Ovaj puta Ogulinac Željko Lipoščak, koji je za direktora Ustavnove ispunjavao uvjete koje je svojedobno postavio ex ministar Primorac. Podsjetimo se: ".......to treba biti menađer i športaš". Čudo od menađera a Bože moj, još veće čudo od športaša.  Ogulinci su se sa smijehom pitali, što još neće izmisliti HDZ-ovi kadrovski virtuozi tražeči direktore među onima koji to po ničemu nisu, dok u Bjelolasici imaju visoko školovane turističke djelatnike.  Ali Bjelolasica čini se da nije bolje ni zaslužila, jer očito je rođena pod nesretnom zvijezdom. Uz novo vodstvo  koje nije učinilo ništa, barem to nismo primjetili, dolazi još veća tragedija.  25. siječnja prošle godine, izgorjela je glavna zgrada s disko klubom, restoranom, sportskom dvoranom i kotlovnicom. Srce hotelskog naselja Vrelo.  170 ljudi očajno, a Vlada, Nadzorni odbor i rukovodstvo - ništa. I ako je već u veljači postojalo zanimanje stranog ulagača  za postavljanje privremenog šatora, popravak kotlovnice i stavljanje u funkciju dobrog dijela pogona, to čioni se nekome nije odgovaralo. 10 mjeseci tapkalo se na mjestu, jer država nije bila u stanju sagraditi običnu zgradu i vratiti Bjelolasicu u život. Ili nije htjela.  U međuvremenu župan Vučić "proslavio" se izjavom da bi Bjelolasica propala i da nije bilo požara. No comennt. Podsjetimo se onako usput, da je naš dragi Vučko bio  predsjednik Nadzornog odbora HOC-a.

 U ljeto prošle godine,  bivša premijerka Jadranka Kosor, za posjeta Begovom Razdolju, izjavljuje da će najkasnije u rujnu biti raspisan međunarodni natječaj za obnovu Bjelolasice.  Nigdje nisam vidio da je to učinjeno. Nema natječaja, a bogme više nema ni Jace.  No onda ipak svijetlo na kraju tunela. Skupština HOC Bjelolasica d.o.o. dala je suglasnost  na Ugovor o vođenju poslovanja kojim se upravljanje nad HOC Bjelolasicom, daje Clubu Adriatic d.o.o. Na istoj skupštini donesena je odluka o opozivu dosadašnjeg direktora Mare Mišića,  a za novog je imenovan Željko Lipoščak !!!!!!!.  Tok prigodom direktor Cluba Adriatic Ivan Prevolšek, upoznao je članove Skupštine s aktivnostima na sanaciji objekta i daljim planovima.  I Bjelolasica je u novu poslovnu budućnost krenula veseljem i dječjim smijehom. Na sanjkalištu Tintilinić za one najmlađe, uz zimske radosti i popularnog Žaka, organiziran je doček Nove godine. Skijanja za odrasle nije bilo, jer nisu pripremljene staze.  Ostale su nepokošene, neuređene,  a nije obavljen niti servis žičare.  Čini se da je nekome i 10 mjeseci bilo malo da sve stavi u funkciju. A plaću je uredno primao. Žalosno.  Onaj pravi doček Nove  godine, održan je u lijepo uređenom šatoru na mjestu bivšeg središnjeg objekta i kažu da je bilo kao nekada - ludo i nezaboravno. Po riječima direktora Cluba Adrijatic Ivana Provolšeka ( nije mi jasno zašto opet dva direktora i koji kome odgovara ), do sada je u obnovu uloženo 8 milijuna kuna. Zasad je zadržano 126 radnika, ali neki će morati na čekanje, dok Centar opet ne profunkcionira u punom pogonu. Na mjestu izgorjelog objekta, planira se izgraditi novi hotel s četiri zvijezdice koga projektira naš Ogulinac Damir Ivšić. Po njegovim riječima, u sklopu hotela biti će bazen, dvorana za košarku, kongresni prostor i nekolioko luksuznih apartmana.  Hotel će moći primiti 96 gostiju a gradnja bi trebala koštati oko 30 milijuna kuna.  Ivšić je u svom poslu limitiran s tih 30 milijuja pa se automatski pojavljuje mala nedoumica, obzirom da je već prije napravljen projekt sa vrhunskim sadržajima, koji je trebao stajati  3-4 puta više. Oko 110 milijuna.  Da li će ovih predviđenih 30 milijuna, biti dovoljno da zadovolji visoke kriterije naših sportaša i gostiju ili ćemo napraviti još jednu veliku grešku u koracima ?

Club adriatic je inače pod ingerencijom Agencije za upravljanje državnom imovinom. Kako sam saznao iz dostupnih mi informacija, Club djeluje već 10 godina, ali nije zabilježio neke spomena vrijedne rezultate.  Zapravo, Club Adriatic zamišljen je kao institucija u kojoj će se državni objekti pripremati za zajedničko ulaganje ili privatizaciju.  Prema nekim izvorima, već se zna kupac za koga se priprema teren.  Nadajmo se da Bjelolasicu čeka neki novi, uspješniji početak.

Projekt iz 2003. godine,  jamčio je Bjelolasici siguran napredak. Sportaši bi imali idealne uvjete a ostali gosti bogate sadržaje primjerene svjetskim centrima.  Vlada HDZ-a stopirala je taj projekt kao preskup i od tada, Bjelolasica polako klizi ka dnu.  Na slici je kompjutorska animacija hotela, bazena, dvorane i ostalih sadržaja, sve pod jednim krovom sa zemljanim pokrovom i travom.  Na natječaju su svojim idejnim rješenjem prvo mjesto osvojili Stjepan Tešija, Davorin Raos i Zlatko Berdik.

4. 02. 2012.

Nebojša Magdić

• < Prethodno
• Slijedeće >